Uvijek pričamo o tome kako niko na Zapadu ne može nas da skonta i naš smisao za humor i tome slično...
Ali koliko mi možemo njih skontat?
S obzirom na to da sam bio aktivan na dosta stranih foruma, četova i sl. skonto sam da bez obzira na znanje jezika i poznavanje osnovne popularne kulture, mi njih ne možemo naročito dobro skontat, prosto postoji mnogo razlika.
Te razlike se ne vide toliko kroz filmove, serije, jer u njima je glavna priča... koju nastoje napraviti univerzalnom... da ima prođu svugdje... a kulturološki detalji su od sekundarnog značaja...
A u svakodnevnom životu, baš oni izbijaju u prvi plan...
Evo par nekih stvari koje su za mene bile svojevrstan kulturni šok... iako nisam išao fizički tamo:
- U Americi postoje tačna pravila kako možeš stati u lift, valjda se moraš okrenuti prema vratima ili šta li... sve ostalo se smatra kao da ugrožavaš druge koji su s tobom u liftu...
- U Americi je igra "Dungeons & Dragons" - a huge fucking thing... kod nas to skoro niko ne zna ni šta je, a kamo li koja su pravila...
- U Americi je većina muškaraca obrezana
- Uglavnom bez obzira na državu... svi imaju stav da su norme takve kakve su kod njih normalne, a sve što od toga odstupa im je čudno...
E sad mene interesuje, koliko naš čovjek, koji bi htio otići u inostranstvo, koliko se zaista može uklopiti u to društvo, da ne strši... a da opet ne izgubi ni svoj identitet u potpunosti... Koliko sam skonto većina naših koja ode tamo pretežno se druži sa drugim našim ljudima. I to mi je skroz OK ako tako žele...
Ali šta ako neko baš hoće da bude otvoreniji malo, da se uklopi, da nađe prijatelje raznih nacija itd... ? Kakva su vama iskustva u tome? Celt bi ovdje mogao pisati, Che-vu takođe...
Isto važi i za one koji ostaju na milom nam & dragom Balkanu... a koji su preko neta ili kako već upoznali neke strance pa sa njima održavaju i dalje kontakt... Kakva su vam iskustva s tim? Da li se previše razlikujemo od njih i oni od nas, ili to ipak nije toliki problem?