Šmo da li postoji ljubav kao takva, ili je samo nekakva hemijska reakcija, plod podsvesnih nagona koje još nismo istražili...? U psihologiji npr. imaš problem znanja i saznanja. Znanje je kada ti ja kažem da je pušenje štetno i treba da batališ jer bi to bilo dobra ideja, i ti kažeš "znam". I stvarno znaš. Saznanje je kada konačno shvatiš da je pušenje zaista loše, ubija te, čini te bolesnim, zgadi ti se i batališ.
Isto tako imaš gomilu ljudi koji veruju u Boga, zaista odlaze u crkvu, poste, pričešćuju se itd. ali svejedno arče pare na rulet, biju ženu...Čovek zaista veruje, shvata, zna - ali znanje nije prešlo u saznanje, nije sazrelo u njemu. Jer sve je proces i zahteva vreme, manje ili više vremena (i još gomilu koječega).
Živeti bez vere jednako je životu bez ljubavi ili prijateljstva. Milioni ljudi zaista veruje kako je ljubav najobičnije uobraženje i neka vrsta neuravnoteženosti (neretko i bude), a prijatelj je tu da bi ti pomogao, prekratio ti vreme i dosadu i drugo. Jednom rečju, malo sakato, nedostatak jednog osećanja i dimenzije u životu.
Niti te ko može silom naterati u raj, niti može naći Boga umesto tebe. Da bi pronašao bilo šta u životu, prethodno moraš krenuti u potragu. Da bi naučio slova, moraš prvo otvoriti bukvar i uložiti nešto truda, manje ili više - zavisi od kapaciteta.
Postoji jedan naročito upečatljiv detalj u Sikstinskoj kapeli, koji nam je vrv svima poznat - tema stvaranja Adama, i dva prsta koja se traže u praznini. Ako obratiš pažnju, uvidećeš da je Božiji prst ispružen, dok je Adamov blago povijen jer - okleva. Da li će čovek pružiti prst i posegnuti za onim svetom ostaje na njemu, i u tome leži sva suština - u slobodi izbora. Životinje i biljke nemaju tu mogućnost, privilegiju i prokletstvo takvog izbora - konj i lisica znaju da su konj i lisica, znaju šta im je činiti i nikada ne mogu pogrešiti, jer nemaju mogućnost bilo kakvog ibora i sami po sebi su kompletni, završeni.
Čovek nije kompletan, završen. Ono što filozofi - pa često i naučnici - nazivaju "osmim danom stvaranja" je život čoveka ovde na zemlji, a to je proces koji se odvija i traje, imao je svoj početak i imaće epilog. "Bogovi ste". Dato ti je da spozaš potrebu za delanjem i stvaranjem, dobro i zlo, usadjena ti je klica bezvremenosti, neograničenosti, ništavila. Dato ti je da žudiš za onim izvan sebe jer - ograničen si. Da tražiš način da se vratiš "kući" jer, duboko u sebi, svaki čovek traži raj jer shvata da ovde zapravo ne pripada; neko ga traži u manastiru, neko u kafani, neko u kreku.