Pročitah dio postova i teško mi je da shvatim da ima pojedinaca koji ga osuđuju. On je imao najiskrenije namjere da nađe ubice, ponavljam ubice, svoga sina. Kod nas ne postoje temelji pravne države te je njegova borba kao takva unaprijed bila izgubljena.
Sve njegove, nazovi nebulozne, izjave i prijetnje treba pripisati očaju.
Ja sam ubijeđen da ubice nikada neće osuditi. Mislim da i on to zna te je samim tim očekivano da se javlja bijes, frustracija i očajnički potezi.
Uzgred rečeno, svi ovi protesti koji su naginjali ka promijeni režima su ugašeni na oktobarskim izborima kada nam je Dodo, po ko zna koji put, objasnio kako stoje stvari.
Za kraj narodna Psi laju, karavani prolaze.