Jedna od stvari koje me najviše napinju kao pojava je revidiranje istorije. Kako smo od jednom odlučili da je Sloba opet kul, kako Rumuni plaču za danima Čaušeskua itd. Dok samo revidiranje mogu da razumem, politički poeni, itd, istu pojavu u umetnosti, ne.
Primera milion, popular kids sa twittera kažu za Pekića da je smarač, EKV je grupica pretencioznih narkomana, stare defke sa vuke su sranje lol, dajte neki svoj primer
Ne nazivam ljude koji to rade a priori cinicima, niti ne oduzimam prostor šansi da su čak i u pravu nego: zašto je analiza svega toga iz prošlosti negativna. Kritika preloša.
I ne samo to: nego se baaaaš potrudimo da se useremo tome na glavu. Ne dozvolimo samo da nam se ne sviđa.
Što smo kiseli, u prevodu?