eo lovačke
Bio kod nas u kvartu jedan lik, stariji od nas, zvali ga Užas, ružan kao smrt, unakaženog lica, pogrbljen, kao Kvazimodo samo 2 metra visok.
I aj odrasli smo mi naviknuti na Užasa, jbg, ružan pa eto al bio je ok momak, koliko-toliko.
I prije par godina sjedimo mi tako i cirkamo i neko pomenu Užasa i tamo neki je znao nekog njegovog rođaka i navodno je Užas poginuo u saobraćajci negdje u Čehoslovačkoj valjda.
I sad lik počinje da priča kako je uopšte Užas došao do toga. Naime, bio je momak kao i svi, nije sad Bred Pit al normalnog izgleda ali smotan kao sajla, ubi bože. Imao je starijeg brata koji ga je stalno drkao kako je ovaj nesposoban, ništa ne zna, ne može da se sastavi nikako, da ga sramoti, tukao ga zbog toga i slično a Užas jednostavno bio presmotan i gotovo. I valjda je momku dopizdilo da ga ovaj drka stalno, upao u neke depresije i jednog dana uzme očev pištolj, standardno, nacilja se odozdo, u bradu i opali i, naravno, ostane živ ali sa pola face raznesene. Jedva njega nekako skrpili i ležao on tako u bolnici i dođe mu burazer u posjetu, ono atmosfera turobna, momak u zavojima, jedva diše a burazer mu sa vrata: "E jesi nesposoban, pa ni ubiti se ne možeš ko čovjek!"
Kasnije je burazer prestao da ga drka za to al eto, nikada nećemo saznati da li je Užas poginuo u nesreći ili se namjerno zakucao u nešto autom.