Ovako.
Grand je nekad bio ok. Gdje pod "nekad" mislim na vremenski period oko 2005-06. Recimo, bilo je dobrih pjesmica, neke su bile hitovi, neke ne. E, onda dođoše "Zvezde Granda" u tom nekom periodu. Ne pamtim ko je dobio to, da l' Milica Todorović ili ko li. I svi su pjevali onako, neke fine stvarčice. Tipa "Dragi me je ostavio", "Ljubav u pola s lukom", "Ona mi je srce slomila". Recimo. Međutim, kako je vrijeme odmicalo, a broj gastabajtera koji se vraćaju kući, te para od ratnih profitera počeo da raste, rasla je i želja za kupovinom boljih kola. A niko u Audi Q7 neće da mu se čuje neki kenjkavi Dušan Svilar. Stoga su oni uticajniji krenuli da poprijeko gledaju Sašu Popovića, kao da mu govore da takva muzika nije za kola, kao i da je prava ljubav sranje, a da je seks seks i tačka. Pošto nikome do ljubavi stalo nije, a svima do seksa jeste, činjenica je da bolja kola statistički sedamdes devet posto donose više seksa od prosječnog Stojadina ili Jugića. I kada su ljudi sa Saletom Popovićem shvatili da lijepa muzika ne donosi toliko para koliko muzika koja predstavlja borbu dva mužjaka za zgodnom ženkom za oplodnju (bilo koje vrste, uključujući i ljudsku) ili pak zov usamljene ženke, željnom oplodnje jer joj pička nije sapun da se potroši, a partnera može kol'ko oće da podnese, počeli su da forsiraju ovakvo nešto. Mitar Mirić i Željko Samardžić počinju da pjevaju o maloljetnicama, ajde, to ništa nije neobično, to se kod svakog krajišnika dešava vremenom, kad mu ponestane inspiracije za pjesme o rodnom kraju. I to je nešto na šta smo svi navikli. Međutim, ono na šta nismo navikli, dešava se upravo u Grandu. Krajišnici ostaju pri svome pjevanju, ali Grand je evoluirao u nešto abnormalno, ali nešto što se tako dobro slaže sa bijesnim kolima, čak bolje od stranskih hitova. Lijepe, no glupe seljanke i poluseljanke se lijepe za dobra kola k'o miš za lijepak, što odgovara dasama iza volana u cilju snošaja. Naravno, poželjno je da glasna muzika bude aktivna u automobilu tokom snošaja, te dasa iza volana odvrće novokomponovane grandovce i grandovke, što tokom snošaja ostaje u ušima seljanke koju trsi. Par dana kasnije, ona počinje da pjevuši pjesmu koju je slušala, zarazivši se njome i prateći njene stihove k'o pijan plot. Pokazuje pjesmu drugaricama, koje prate njen primjer i ubrzo postaju progutane poput 3 bromazepana i šake dijazepama, u neku ruku opsjednute stihovima u kojima se pronalaze. One sad hoće da slušaju tu pjesmu u kolima nekog dase, čime i on postaje zaražen pjesmom, pa je pušta drugovima, i tako u krug, šireći se ko venerična bolest među narkosima koji koriste istu iglu.
I posle se pitate što nam društvo propada.
