Prvo samo ovo da riješimo:
Citat:"izbeglica = terorista"?
Ne, ali ogromnu većinu ovih ljudi ne možemo zvati izbjelgicama jer izbjeglica prestaješ biti onog trenutka kad izađeš iz prve sigurne države i pređeš u neku drugu, osim u slučaju ako ta prva država kroz koju prolaziš nije u stanju ili ne želi da ti omogući boravak. Dakle, kada govorimo o Sirijcima kao izbjeglicama tu spadaju oni Sirijci koji su prebjegli u Tursku, Iran, Jordan, Lebanon ili Izrael (mada nijesam siguran koliko ih je Izrael raspoložen primiti).
Gotovo sve one izbjeglice koje se dovlače u Njemačku, Francusku, Švedsku i ostale evropske države visokog životnog standarda su tu povodom nekog drugog interesa, za većinu je najbitniji taj ekonomski momenat ali svakako da ima i onih koji su tu zbog nekih drugih interesa, kao što je to slučaj sa ona dva genijalca od sinoć.
E sad, kakav će biti većinski stav Evropljana po pitanju ekonomskih imigranata, to je već teško pretpostaviti. Evropa je trenutno jako liberalno nastrojena i ide putem socijalizma, ali snažan (ekstremni) nacionalizam kao protiv-kultura nikad nije bio jači i brže rastao, tako da nije isključena mogućnost da dobar dio naroda prihvati stav da su muslimani kolektivno odgovorni za ono što se desilo, što se opet ne razlikuje mnogo od muslimanskog stava da su svi hrišćani potencijalna meta za njihovu odmazdu.
Ovu krizu odnosa između islamskog i hrišćanskog svijeta je sada gotovo nemoguće riješiti. Jedini način da se u kratkom vremenskom periodu završi sve ovo jeste potpuni poraz jedne strane, a obzirom na trenutni odnos snaga, sve su prilike da će deblji kraj izvući muslimani. Ako stvarno dođe do toga ja se neću osjećati kao da je izvršena poetska pravda jer je sam zapad svojim viševjekovnim pokoljima na bliskom istoku a kasnije i konstantnim petljanjem u unutrašnju politiku država tog regiona stvorio uslove da se islamski svijet danas nalazi u ovakvoj društveno-ekonomskoj situaciji, a gladnog i slomljenog čoeka je prilično lako ubjediti da džihad ne predstavlja istrajanje u svojoj, već tjeranje drugog koji ga je doveo u tu situaciju, da istraje u njegovoj vjeri.
Doduše sukob sa takvim epilogom vjerovatno nije trajno riješnje jer nosi rizik da u budućnosti postane temelj jedne nove mržnje.
U svakom slučaju, da u XX i XIX vijeku nije bilo i nema ovoliko eksploatisanja država bliskog istoka, mržnja između hrišćana i muslimana ne bi imala jedan ovako globalan karakter već bi se zadržala u granicama nekih država ili regiona, kao što je to bio slučaj u Jugoslaviji i Rusiji.
