Moglo bi se, možda, reći da mi Hrvati imamo slavensku manično-depresivnu jezgru omotanu u neurotsku fasadu zapadne uljuđenosti. Slavenski manično-depresivan narod bez inhibicija, iracionalan, mitski i mitologijama predodređen. Nesigurni smo u vlastiti identitet pa ga kompenzatorno prenaglašavamo. Komplekse nam stvara i činjenica da smo do države došli dosta kasno, da smo do nacionalne svijesti uz neonacionalizam također kasno stigli. Nismo to ranije iživjeli kao drugi europski narodi. Emotivno referiramo na ‘region’, koliko god ne volim taj pojam, pa se stalno pitamo: jesmo li bolji od Srba? Okrenuti smo prošlosti a ne budućnosti. Lijevi smo ili desni u odnosu na način na koji razumijemo 1941. i 1991., a ne 2015. godinu... Hrvatska država danas, 25 godina nakon njezina osnutka, još uvijek je nedovršen projekt . Eksperiment demokracije u Hrvata, također za sada, nije uspio. Urok Srba da jesmo narod ali nismo nacija i da naprosto nismo kapacitirani ustrojiti vlastitu državu - za sada je točan. To ranjava naš nacionalni ego, to malo boli
Moglo bi se, možda, reći da mi Hrvati imamo slavensku manično-depresivnu jezgru omotanu u neurotsku fasadu zapadne uljuđenosti. Slavenski manično-depresivan narod bez inhibicija, iracionalan, mitski i mitologijama predodređen. Nesigurni smo u vlastiti identitet pa ga kompenzatorno prenaglašavamo. Komplekse nam stvara i činjenica da smo do države došli dosta kasno, da smo do nacionalne svijesti uz neonacionalizam također kasno stigli. Nismo to ranije iživjeli kao drugi europski narodi. Emotivno referiramo na ‘region’, koliko god ne volim taj pojam, pa se stalno pitamo: jesmo li bolji od Srba? Okrenuti smo prošlosti a ne budućnosti. Lijevi smo ili desni u odnosu na način na koji razumijemo 1941. i 1991., a ne 2015. godinu... Hrvatska država danas, 25 godina nakon njezina osnutka, još uvijek je nedovršen projekt . Eksperiment demokracije u Hrvata, također za sada, nije uspio. Urok Srba da jesmo narod ali nismo nacija i da naprosto nismo kapacitirani ustrojiti vlastitu državu - za sada je točan. To ranjava naš nacionalni ego, to malo boli
Moglo bi se, možda, reći da mi Hrvati imamo slavensku manično-depresivnu jezgru omotanu u neurotsku fasadu zapadne uljuđenosti. Slavenski manično-depresivan narod bez inhibicija, iracionalan, mitski i mitologijama predodređen. Nesigurni smo u vlastiti identitet pa ga kompenzatorno prenaglašavamo. Komplekse nam stvara i činjenica da smo do države došli dosta kasno, da smo do nacionalne svijesti uz neonacionalizam također kasno stigli. Nismo to ranije iživjeli kao drugi europski narodi. Emotivno referiramo na ‘region’, koliko god ne volim taj pojam, pa se stalno pitamo: jesmo li bolji od Srba? Okrenuti smo prošlosti a ne budućnosti. Lijevi smo ili desni u odnosu na način na koji razumijemo 1941. i 1991., a ne 2015. godinu... Hrvatska država danas, 25 godina nakon njezina osnutka, još uvijek je nedovršen projekt . Eksperiment demokracije u Hrvata, također za sada, nije uspio. Urok Srba da jesmo narod ali nismo nacija i da naprosto nismo kapacitirani ustrojiti vlastitu državu - za sada je točan. To ranjava naš nacionalni ego, to malo boli
Moglo bi se, možda, reći da mi Hrvati imamo slavensku manično-depresivnu jezgru omotanu u neurotsku fasadu zapadne uljuđenosti. Slavenski manično-depresivan narod bez inhibicija, iracionalan, mitski i mitologijama predodređen. Nesigurni smo u vlastiti identitet pa ga kompenzatorno prenaglašavamo. Komplekse nam stvara i činjenica da smo do države došli dosta kasno, da smo do nacionalne svijesti uz neonacionalizam također kasno stigli. Nismo to ranije iživjeli kao drugi europski narodi. Emotivno referiramo na ‘region’, koliko god ne volim taj pojam, pa se stalno pitamo: jesmo li bolji od Srba? Okrenuti smo prošlosti a ne budućnosti. Lijevi smo ili desni u odnosu na način na koji razumijemo 1941. i 1991., a ne 2015. godinu... Hrvatska država danas, 25 godina nakon njezina osnutka, još uvijek je nedovršen projekt . Eksperiment demokracije u Hrvata, također za sada, nije uspio. Urok Srba da jesmo narod ali nismo nacija i da naprosto nismo kapacitirani ustrojiti vlastitu državu - za sada je točan. To ranjava naš nacionalni ego, to malo boli
Moglo bi se, možda, reći da mi Hrvati imamo slavensku manično-depresivnu jezgru omotanu u neurotsku fasadu zapadne uljuđenosti. Slavenski manično-depresivan narod bez inhibicija, iracionalan, mitski i mitologijama predodređen. Nesigurni smo u vlastiti identitet pa ga kompenzatorno prenaglašavamo. Komplekse nam stvara i činjenica da smo do države došli dosta kasno, da smo do nacionalne svijesti uz neonacionalizam također kasno stigli. Nismo to ranije iživjeli kao drugi europski narodi. Emotivno referiramo na ‘region’, koliko god ne volim taj pojam, pa se stalno pitamo: jesmo li bolji od Srba? Okrenuti smo prošlosti a ne budućnosti. Lijevi smo ili desni u odnosu na način na koji razumijemo 1941. i 1991., a ne 2015. godinu... Hrvatska država danas, 25 godina nakon njezina osnutka, još uvijek je nedovršen projekt . Eksperiment demokracije u Hrvata, također za sada, nije uspio. Urok Srba da jesmo narod ali nismo nacija i da naprosto nismo kapacitirani ustrojiti vlastitu državu - za sada je točan. To ranjava naš nacionalni ego, to malo boli
