Citat:Ali jedna druga stvar, iz tvog posta sam stekao utisak da misliš da disciplina,stroga disciplina nije poželjna stvar u 21. veku. Zašto tako misliš?
Jebi ga, možda je tako zvučalo ali ne mislim da je disciplina danas nepoželjna, niti da će bilo kada to biti ali stroga disciplina je po meni stvar prošlosti koja može samo da se vrati na kratko ukoliko društvo doživi neke velike promjene koje zahtjevaju vrijeme da se ustale nove društvene norme.
Odlutao bih sad predaleko da krenem generalno o disciplini da pričam pa da se zadržimo na primjeru školstva.
Disciplinu u tom obliku doživljavam kao produkt društvenog ugovora između profesora i učenika u vidu pravila kojih se učenici pridžravaju uglavnom na časovima i u školi generalno.
Znači disciplina je fenomen vezan za postojanje određenih pravila ponašanja, drugim riječima ako nema njih, nema ni discipline koja na neki način služi da se olakša rješavanje konflikta interesa u situacijama koje nijesu regulisane pravnim sistemom.
Doživiti disciplinu kao bilo šta više od toga je pretjerivanje. Npr. reći da će neko biti produktivniji član društva jer je imao stroge nastavnike u školi je za mene pretjerano.
Možda i ima nekog uticaja ali mislim da je to zanemarivo u odnosu na neke druge stvari... npr. na uticaj vršnjaka.
Što se mene tiče, smatram da na formiranje ličnosti jednog učenika najviše djeluju odnosi sa drugim učenicima jer pripadaju istoj ili sličnoj starosnoj grupi.
Da to nije slučaj u osnovnu školu se ne bi po pravilu polazilo sa 6 ili 7 godina (u zavisnosti od obrazovnog sistema) nego bi roditelji ili samo dijete birali kad je pravo vrijeme za to.
Moj stav je, da je škola tu da učenicima pruži znanje iz predmeta koji se izučavaju i da im da smjernice na osnovu kojih treba da grade odnose sa ostalim vršnjacima (učenicima) i starijim ljudima od sebe (profesorima)... naravno uz to dođe i kao sredstvo da ih dovede u kontakt sa istim tim ljudima.
Eo za slučaj da se nijesmo dobro razumili, hipotetička situacija.
Imaš dijete koje ima blagog profesora i pohađa školu sa vaspitanom djecom koja nijesu sklona problemima i isto takvo dijete koje ima strogog profesora a na časovima je okruženo sa 30 nevaspitanih magaraca.
U kom slučaju ima veću šansu da postane produktivan član društva?
Ja mislim u ovom prvo zbog svega ovog što sam prethodno pomenuo...
Naravno da ima likova koji su postali uspješni pojedinci i u najgorim sredinama ali su u manjini u odnosu na probleme koji su iz njih ponikli.
Možda je na kraju najveći problem upravo u roditeljima. Jebi ga, škola ne može tu toliko da utiče ali može da uključi roditelje više u proces obrazovanja i vaspitanja. Redovniji roditeljski sastanci, da se uvede obaveza roditelja da jednom mjesečno dođe kod razrednog starješine da se raspita o svom djetetu i sl.