To je ona priča da su glupi ljudi uglavnom srećni, dok inteligentni ma koliko uspeha u životu imali uglavnom retko kad nasmejani.
Možda je problem upravo u tome. Što su inteligentni ljudi ostvarili svoje ciljeve, i ako ne nadju neke nove dolazi do pesimizma, letargije, anksioznosti pa i depresije.
E sad ako gledamo optimistu i pesimistu na startu neke svoje borbe i trke za ciljem blaga prednost ide ka optimisti, jerbo će on bar pokušavati sve načine da dodje do cilja pa će se na kraju pretvoriti u realistu ili u pesimistu.
A pesimista će u svakom koraku tražiti mane svemu i svačemu i kao takav jednostavno je spor.
Pesimista je čovek koji nalazi mane sistemu, državi, društvu i kukaće kako ništa ne valja.
Optimista će uprkost tim manama tražiti način da dodje do cilja.