A gde izlaziš, a kako je tamo, a je l dobra zika, a je l Često izlaziš... bla bla bla...
Interesuje me vaše razmišljanje o globalnom, a samim tim i nacionalnom fenomenu zvanom "izlazak", i samom upražnjavanju istog. Kako komentarišete to da je vrhunac 90% mladeži kada je u pitanju nedeljna zabava:
- izlaženje na mesto gde jedva čujete (ili ne čujete ni svoje misli) osobu koja vam urla na uvo
- gde je pod obavezno kupovina pića po nenormalno visokoj ceni (recimo, loma pivo za 200 đunti, a toliko u dragstoru košta dvolitarka)
- gde se pušta muzika koju bar 50% ljudi ne vari (koja god ona bila).
- gde je pod obavezno slikanje koje se uz obavezno tagovanje kači na fejsbuk
itd. Generalno, bitnije je biti viđen nego provesti se zapravo kvalitetno.
Još nisam upoznao osobu koja je u stanju da mi valjanim argumentima objasni zašto je takav vid "zabave" kvalitetniji od takozvane "sedeljke" koja podrazumeva pribavljanje hrane i pića po daleko nižim cenama, uz muziku koju sami okupljeni biraju, gde se kao svrha okupljanja navodi smeh i zabava, a ne bušenje bubnih opni tuc-tuc "muzikom" i napijanjem po ceni duple dnevnice.
Da li izlazite ili vas boli kurac?