Sinoć povedem priču o tome kako su moji saznali da pušim, pa je onda krenulo. Naslušao sam se dobrih pričica, pa reko aj da i vas pitam.
Evo, moja ide ovako. Ima od toga već šest godina, dakle imao sam 16. Sjedimo na balkonu ja, majka mi, buraz i očuh, jedemo i u jednom trenutku govori stara nešto u fazonu našla sam ti ćikove ispod tepiha. Jesam glupan, znam, gdje ćeš sakrivati ćikove ispod tepiha, amaterizam. Nebitno. Uglavnom, kažem ja njoj da to nije moje, da je kao drug bio bla bla, ne sjećam se više ni šta sam pričao. Buraz me gleda i govori: Ajde priznaj joj već jednom da pušiš.
Ja priznam. Ništa. Kao da sam od nje zatražio da mi doda salatu ili nešto tako. Znala je, nije budala, ali ono, očekivao sam da me bar malo izgrdi, da mi kaže da to ne valja. A-a. Kasnije mi je rekla da sam trebao ranije da joj kažem, da mi daje pare za cigare jer ovako ispadam žicaroš i levat. Dobra žena.
----
A ovo je drugova priča. Kaže sjedim sa starim u kafani. Pijemo, razgledamo pičke i govori on meni: E, ajde zapali slobodno, meni se pije, a tebi će se za sat vremena pripušiti i tražićeš da idemo kući, da bi ti mogao da zapališ. I šta ću, ja zapalim.