Juče je na B92 izašao tekst o tome kako su asteroidi najveća prijetnja opstanku Zemlje. Sam tekst nije toliko bitan koliko komentari.
Idvajam nekoliko:
Citat:udri Apofise! U centar
+56 : -6
Citat:pre spas nego pretnja u ovom svetskom ludilu
+48 : -4
Citat:Jupiter nas čuva od asteroida koji mogu da unište Zemlju, tako da je planeta mirna... Mada, ne bi škodio jedan mali "reset" :-)
57 : -9
Dakle, kako gledate na te komentare? Jeli to odgovor ljudi na moralnu krizu i stav da je čovječanstvo toliko sjebano da bi bolje bilo da nas neki asteroid smakne? Kako tako mogu komentarisati ljudi koji vjerovatno ni sami nisu "cvjećke" ? Jel' to licemjerje? Kakvo je to vrijeme u kome su ljudi toliki pesimisti i bez imalo vjere u čovjeka, u čovječanstvo u bilo šta? Realno bilo je u istoriji mnogo sjebanijih vremena, i gladi, i suša, i ratova, i kuge, i robovlasništva, i holokausta, i eksploatacije, i krađe od strane vladajućih slojeva - tačnije to je uvijek bilo - to je konstanta, i komunizma i ateizma i fašizma i raznih totalitarizama i ostalih -izama, i moralnog posrtanja i bahanalija i korumpiranih vođa...
Ali čini mi se da nikada ljudi nisu imali tako malo vjere u čovjeka i čovječanstvo i u bilo kakav ideal i perspektivu. Posmatrajući kroz istorijsku prizmu mi nismo danas mnogo daleko od utopije, a ljudi umjesto da se angažuju na tome da rješe neke probleme koju su danas lakše rješivi nego juče, zazivaju udar asteroida.
U antici su ideali bili filozofija, demokratija, aristokratija, jaka država, imperijalizam, u srednjem vijeku, preovladavali su hrišćanski ideali, renesansa u centar stavlja čovjeka, barok se opet okreće Bogu, prosvetiteljstvo slavi nauku, prosvetu, saznanje, racio, romantizam slavi nacionalni duh, vitalizam i sl. Nakon toga došao je kratki period nihilizma, simbolizma i previranja krajem 19. i početkom 20. vijeka, onda se sve više javljaju građanski ideali, jednakost, demokratija, i s druge strane komunistička ideja. A danas? Danas nam je pola stvari za koje smo se ranije morali pomučiti servirano na tanjir, a ne cijenimo ništa. A ideali u koje smo nekad vjerovali više nam ne znače ništa. Pa i u Srbiji. Još 90-ih godina dominantno je razmišljanje bilo "Samo da skinemo Slobu, pa će sve da krene na bolje, da dođe na svoje mjesto" Danas više niko ne vjeruje da će smjenjivanjem jedne vlasti ona naredna uraditi išta zaista vrijedno, dobro i pametno. Šta mislite na šta će to na kraju da izađe?