Nepušači su većina. Čak i u Srbiji. Čak i među muškom omladinom u Srbiji. Pa ipak, nekako su u društvu najglasniji pušači i nametnuli su svoj sistem vrijednosti čak i nepušačima.
Tako ovdje u definicijama, a i u tekstovima na Tarzaniji, čini se da vlada stav da "svako normalan puši, pljuga, purnja", da je to nešto sasvim normalno, čak i podrazumijevano stanje stvari - a ako ne pušiš, s tobom nisu baš čista posla, jer svako normalno kršteno čeljade puši. Nepušači su nekakvi izrodi, još malo kao - vegetarijanci. I što je najgore, više od pola od onih koji pišu tekstove i definicije u kojima je prisutan takav stav vjerovatno su i sami - NEPUŠAČI. Ali eto, zbog nečega vole da pišu sa takvim "momačkim, zajebanim" stavom kojim se glorifikuje purnjanje. Time nanose štetu onima koji to čitaju, jer se time pušenje predstavlja kao nešto normalno i kul, i popularizuje, i stvara se lažna slika kako svi puše, iako čak i u najpušačkijim kategorijama stanovništva taj broj je ispod 50%. I tako se odgajaju novi pušači i podstiče zarada trovačkih industrija duvana.
Čemu to?