Kad ljudi pričaju o zrelosti, ono o čemu zapravo pričaju je kako bi trebalo da "prestaneš da živiš na sedmom nebu" i da budeš preokupiran praktičnim stvarima iz realnog sveta. Znate gde će to da vas dovede? Jeste li ikad videli one stare ljude koji JEDINO brinu o tome kakvo je vreme napolju? Znate ono kad pričate sa svojom babom ili dedom pa vas pitaju: "Kakvo je vreme kod vas?" Jebote, ja živim ovde i ne zanima me kakvo je vreme, zašto bi njih zanimalo kakvo je vreme kod mene?!
To me je oduvek fasciniralo: ZAŠTO STARI LJUDI STALNO PRIČAJU O VREMENU? I onda sam shvatio da je zato što tokom celog života sve čemu su ikad posvećivali pažnju su bile stvari koje su bile relevantne za njihovo postojanje direktno; bili su veoma pragmatični, drugim rečima veoma "ZRELI". A sada kada su ostarili, i kada više nemaju živote, jedina stvar o koja ih interesuje je vreme – jer nemaju pojma NI O ČEMU DRUGOM. Nemaju pojma o nauci, nemaju pojma o umetnosti, nemaju pojma o literaturi, jedino što znaju je njihov život, a sada kada ga više nemaju jedino mogu da pričaju o vremenu, jer je to jedina preostala tema. I zato ako ne želiš da budeš jedan od onih staraca, one matore budale: "Danas je oblačno" – KOGA JE BRIGA ŠTO JE OBLAČNO! Prekinite da me terate da budem zabrinut isključivo za sebe. Žao mi je što nisam dovoljno sebičan da budem zreo. Imam interese izvan tog spektra. Ne zanimaju me plata, porezi, zakoni, štagod, briga me za to. Zanima me kreacija i destrukcija i zabava. Zabavite me, naterajte me da mislim, pipnite mi dušu!
I ono što vam niko do sada nije otkrio je da ne postoji "odrasla osoba", ne postoji zrelost. Kada si klinac, misliš da će stvari da se promene kad porasteš, da ćeš spontano da prikupiš neko znanje i da ćeš da razumeš stvari koje ranije nisi mogao – a to se nikad ne dogodi. Sve što se dogodi je da samo ostariš i moraš da krčiš svoj put kroz sve veća sranja. Ja lično se ne osećam mnogo drugačije nego kada sam imao 15 ili 10 godina. Ok, definitivno imam malo više znanja o svetu oko sebe, ali to mi ničemu ne služi, jer npr. i dalje ne znam da kako banke funkcionišu.
Ceo taj svet odraslih je samo fikcija koju smo stvorili da bismo uverili sebe da kontrolišemo stvari i da imamo neku meru kontrole nad svetom u kojem živimo. Ali zapravo nemamo, to je jedna velika iluzija. Sve oko nas su samo spontana dešavanja na koje dajemo naše najbolje odgovore sa malenim znanjem i razumevanjem sveta koje imamo. Sokrat je pre više hiljada godina hodao ulicama i pokušavao da dokaže da nije najmudriji čovek na svetu. A sve što je otkrio je da jeste bio najmudriji, jer je bio jedini koji nije lažirao znanje, bio je jedini koji je posedovao mudrost da zna da ništa jebeno ne zna. Ne vidim mnogo sokrata u ovoj kulturi, samo gomilu sveznalica koji zapravo ne znaju NIŠTA.
Je l' gledao neko Džordž Karlinov poslednji HBO Special koji je snimio pre nego što je umro? Star 71 godinu i genijalan kao i uvek! Koliko sedamdesetogodišnjaka vi poznajete koji su na vrhuncu mentalne snage? Verovano ne mnogo. Kako je njemu pošlo za rukom? Tako što nikad nije sazreo. Bio je komičar, zasmejavao ljude, uvek je apsorbovao nova znanja, nikada nije izgubio onu dečiju radoznalost. Uporedi Džordža Karlina i onog matorog idiota "Baš duva vetar". JEBAO TE VETAR, DŽORDŽ KARLINU JE PUCAO PENIS DA LI JE VETROVITO. Jedino kada bi Karlin obratio pažnju na vreme je ako bi džinovski tornado stajao pola metra od njega, a i tada bi mu verovatno samo pokazao srednji prst i rekao: "Jebi se, tornado!" To je zbog toga što nije bio zreo, bio je nezreo i takvi bi svi trebalo da budemo, jer onog trenutka kada sazriš počinješ da živiš u deluziji. Misliš da kontrolišeš svet, a ustvari ga ne kontrolišeš.