ZA : Prilagođavanje vlastitog jezika standardnom književnom jeziku jeste ono čemu bi svaki obrazovan čovjek trebao da teži. Pravilnim izražavanjem činimo da nas drugi ozbiljnije shvate, a i sami sebe ozbiljnije shvatamo. Pravilnim govorom dajemo pozitivan primjer i drugima, da se i oni pravilno izražavaju. Time svjedočimo o sopstvenom obrazovanju i to je jedan od osnovnih uslova koji su potrebni da bismo se mogli smatrati intelektualcima. Zato iz svog jezika treba izbaciti poštapalice, regionalizme, šatrologiju, ulične izraze, skraćivanja riječi, skraćene rečeničke oblike, gutanje slova i sve tome slično.
PROTIV: Prilagođavanje govornog jezika književnom je obično proseravanje i zvuči vrlo rogobatno i vještački. To samo svjedoči o našoj iskompleksiranosti i težnji da budemo dio nekakve elite. Koliko god se trudili, uvijek će nam se potkrasti neki seljački ili ulični izraz. Ako čak i uspijemo potpuno profiniti vlastiti jezik, i ispraviti sve svoje greške, taj će jezik zvučati odlično samo u zvaničnim situacijama, a čim dođemo među normalno društvo ako i dalje nastavimo tako pričati zvučaćemo umišljeno i izvještačeno.
Srednja opcija: Treba jezik uskladiti sa situacijom, ovladati standardnim jezikom za korištenje u ozbiljnim, službenim prilikama, a u svim ostalim prilikama pričati normalno, opušteno, kako smo navikli.
