Citat:BANjALUKA - Banjalučka pivara predstavila je večeras novu ambalažu piva "nektar", što je finalni korak trogodišnjeg programa modernizacije ovog preduzeća.
Direktor Banjalučke pivare Nikolas Peni rekao je da je vrijednost investicije bila milion KM i da je ove godine ciljani rast prodaje 15 odsto.
"Razgovorom sa potrošačima saznali smo da ljudi više vole pivo u zelenim bocama i moderniji izgled", istakao je Peni.
On je naveo da moderna pivara, kao što je Banjalučka, mora imati portfolio svojih brendova, ali da je njen osnov "nektar", a da sa drugim brendovima "kaltenberg" i "kastel" ima pivo za svačiji ukus.
Dizajn boce, koja će biti isti za ambalažu od 0,33 i pola litra, radio je u Londonu svjetski lider u dizajnu ambalaže za pića "Klasens internešnal", a uvođenjem nove boce pivara će imati 80 odsto povratnu ambalažu, čime se dodatno želi posvetiti pažnja zaštiti životne sredine.
Dakle, kako to da novi dizajn vrijedi milion maraka? Odakle uopšte ta cifra?! Jasno mi je da ne može svako dizajnirati dobru flašu. Ali ipak, to mi više djeluje kao posao za pojedinca i kao posao koji zavisi od inspiracije. A kako to da, recimo "Klasens international" može garantovati kvalitet svog dizajna flaše, i kako je moguće projektovati rast prodaje od 15% samo zahvaljujući novoj ambalaži?
Kako se uopšte na tržištu formira cijena za takve stvari kao što je dizajn ambalaže piva? I šta ovi u toj firmi rade da bi dizajnirali flašu? Kako se umjetničko djelo jednog čovjeka (nekog tamo dizajnera) pretvara u PROJEKAT cijele kompanije i INVESTICIJU kompanije koja tu uslugu kupuje (u ovom slučaju Banjalučke pivare)
I još nešto, skoro sigurno bi oni mogli i za mnogo manje pare naći nekoga ko će im još bolje dizajnirati novu ambalažu. Mogli su raspisati i slobodan konkurs.
Ali šta je to što daje ovoj firmi "Klasens international" toliku samouvjerenost da će baš njihov dizajn biti dobar, a "Banjalučkoj pivari" toliko povjerenje u njih da su spremni da plate čitavih milion maraka samo za dizajn obične pivske flaše.
U ovoj temi možete raspravljati i o ostalim sličnim neobjašnjivim fenomenima:
npr. po kojoj logici Marina Tucaković dobija baš tolike pare za tekstove?
Šta se uopšte krije u pozadini raznih industrija kreativnosti, koje tako papreno naplaćuju svoje usluge, ne baš sjajnog kvaliteta?