Treba li čekati da se riješe ekonomski problemi i da se bude situiran prije ženidbe?

Ne treba čekati.
Što se pre oženiš pre ćeš da se razvedeš, a to je danas normalno.
Uvek kažem: bolje čovek da se ženi po drugi put 40oj, nego prvi put 35oj.

kada nađeš osobu sa kojom želiš da provedeš ceo život, jebe ti se za uslove. ako ih nemaš, ta ljubav će te ponukati da stvarate zajedno i stvorićete makar minimalne uslove za suživot.

kada si sa nekim iz navike, ili nekog tako retardiranog razloga, ni najbolji uslovi ovog sveta ti neće biti dovoljni da zasnuješ porodicu i uvek ćeš pronalaziti izgovore da izbegneš konačno vezivanje.

dok se ne ozakoni bigamija,nećse ženim.

Malo se miješa ženidba i potomstvo: za potomke ti, naravno, treba određena situiranost, a za brak i ne baš.

Znam ljude koji su uletjeli u brak, sa sve djetetom na putu, i bez završenog faksa i bez posla (tj. muž je imao posao, te moje drugarice ne), i nije baš da im je lako, ali nije ni smak svijeta. Izrodile djece, skućile se nekako, pomaže im ko stigne, jedan od ta dva para zapucao u Njemačku pa se i tamo snalaze kako znaju i umiju i - jebiga, sve je to za ljude.

Znam ljude, roditelje jedne moje prijateljice, koji su se vjenčali dok još ništa nisu imali, on završavao faks a ona tek počela da radi, pa poslije svadbe - svak svojoj kući, dok se ne steknu uslovi za stan i djecu. I evo već cijeli život provedoše zajedno, i to super!

S druge strane, jedna druga drugarica (koliko riječi sa drug-, bokte!) već odavno živi s momkom, imaju svoj stan, gajba vrh, oboje zaposleni, on ima strava posao, kupili nedavno i auto, i eto sad će kao "raditi na djetetu" (kakav izraz jebote :D) i vjenčati se. Ali nešto taj rad ne ide, ako se razumijemo... A zajedno su 10 godina.

Tako da: ne može se UVIJEK sve unaprijed planirati. Naravno da ne treba ići "grlom u jagode" i ko posljednji jadnik se vucarati po tuđim kućama (kod roditelja) sa djetetom a bez prebijene pare, ali mislim da su ljudi na mnogo šta spremni kad imaju motiv i da mnogo toga i mogu uraditi.

Zaključak: zavisi od osobe do osobe, i od situacije do situacije (ala sam mudra!). Ipak, mislim da ne treba čekati da se sve karte poslože, jer ta kula od karata zna i da se sruši, nenadano...

Mudro zboriš, Lulo :)

kada si sa nekim iz navike, ili nekog tako retardiranog razloga, ni najbolji uslovi ovog sveta ti neće biti dovoljni da zasnuješ porodicu i uvek ćeš pronalaziti izgovore da izbegneš konačno vezivanje.

tačno lemajo: bin der, dan det :)
vjerovatno zato i postoje ove stogodišnje veze, koje na kraju jednog dana, "iz čista mira", propadnu.

ne propadnu sve, naravno, ali znate i sami da ima mnogo parova koji su zajedno 6-7 godina (ako još ne znate - znaćete) i onda se samo raziđu i za koji mjesec jedno, ili oboje, vjenčaju se s nekim koga znaju ni tri mjeseca. navika je jebeeena stvar.