Naravno, nema veze sa hranom.
Iskreno se zapitam, PA MAJKUMU koliko to ima tih pevaca i pevacica u ovoj zemlji? Te neki traze talente, zvezde, idole CKEMATERINE. Jel nas bas toliko kao narod boli tuki da posteno radimo pa se zato bacamo na te fakultete i pevace? Svi nesto pokazuju misice i muskulaturu a zaboravljaju razlog postojanja iste. Nije to sreco za slikanje, to je orudje za rad. Sve je vise umetnika i kojekakve gologuzije sto se kace na drzavnu sisu pa dobiju drzavnu penziju samo zato sto umeju da pricaju sa sto vise stranih reci i izraza. Nedavno procitah ovde na vuka forumu nekoliko uzastopnih postova tipa: "imam 20 godina, studiram i sviram u bendu sa ortacima". Kako to da nigde ne pise: "imam 20 godina, radim sa ortacima u nasoj privatnoj firmi"? Nemam nista protiv umetnosti bilo koje vrste ali u corbu ne idu samo zacini, mora i mesa biti. Zapitajmo se sta bi bilo kada bi svi bili neki strucnjaci, lingvisti, umetnici, menadzeri i ekonomisti. Sta je sa obicnim smrtnicima koji rade? Jel to sramno biti u danasnje vreme? Internet je naduvao vecinu glava helijumom zbog cega sada stalno lete u nebesa. Svako ima svoje snove ali od jave se zivi. Ne kazem da niko nema talenta. Svi smo mi talentovani za nesto sto ne mora automatski da znaci da moramo to i da radimo. Roditelji dosta stvari podrzavaju ali ti roditelji pomaze po glavi svoje talentovano dete i posle toga trce na autobus kojim putuju na posao. Zasto je tako realnost omrazena? Mozda ne prepoznajem napredak jer mi ova danasnja situacija u drustvu izgleda kao jedan veliki moon walk. Zasto je tako rad diskriminisan i dokle vise sa tim pomodarskim studiranjem? Nije bitno sta se studira, vazno je da se studira jer je sad to IN. Ima li napredka ovim danasnjim kursem?
Spema nema!