Зашто си напрасно почео да пишеш на хрватском?
Zašto ljudi ne pomažu ljudima ???
Nije li svejedno na kojem se jeziku razumemo?
Мени свеједно, него чисто питам откуд та промена.
Прво што ми је пало на памет је да ти није неко узурпирао профил.
ljudi se plase
ljude briga
Nisam se baš nikada našla u situaciji da vidim da neko nekoga mlati i tu se ne bih mešala, a da pozovem policiju, to mi je nešto imaginarno jer realno, kad vidiš pandura tek tako na ulici, a da nije saobraćajac....
U ostalim situacijama, ako vidim da nekome nije dobro, uvek pitam da li mogu da pomognem nekako.
Па... углавном бежим од људи којима мора да се помаже, осим ако мене не позову да помогнем.
Zato što su ljudi isuviše sebični da bi pomogli drugima.
Šta mislite - treba li davati ciganima pare kad prose na ulici?
cigani su vec tradicija, da ih nema, cudno bi mi bilo. jok. inace prose djeca cigani, a matori ladi jaja u parku i ceka harac da kupi dvolitru. cigancicima daj da jedu ili da ogrnu nesto ako imas kuci a da ti ne treba. ali ono, i ne moras, to su cigani, oni ce da se snadju.
Владимир Путин
Zato što su ljudi isuviše sebični da bi pomogli drugima.
Kako ne volim ovakve komentare.
Ljudi ne postaju hladni, postaju botovi. Problem je sto je toliko njih u svijetu tretiran kao stoka, pa tako i ne smatraju da se od njih ocekuje da ikad ista urade povodom bilo cega. Oni jedu, jebu, rade i spavaju. I cekaju da umru, ne bave se stvarima oko sebe, pustaju da pametniji to rjesavaju.
Nebitno je da li grupa skinsa tuce ciganina ili pet delija grobara, ili pet ujaka tipa koji im je napumpao sestricnu pa zapalio, taj jedan je zasluzio pomoc. U masi, u sred dana, pocnes da pravis galamu i da cimas ljude oko sebe, da postanu sigurni da se nesto pogresno desava i da su i oni dio toga, zeljeli ili ne. U ulicici, kad si sam, sve je na tebi, ili uleti da branis pa sta ti bog da, ili se vrati natrag, pokusaj da dozoves policiju ili bilo kakvu pomoc. Nije mi se desavalo, ali mislim da se ne bih igrao supermena u toj situaciji.
Uvijek postoje specificne situacije, kad se covjek zbuni, uplasi, skameni, ne zna kako da odreaguje...
Bukovski je genije. Ja sam danas za jednog autora sa Vuke napisao da je genije. Nikola Tesla je genije. Bas sve manje obracamo paznju na izbor rijeci.
Generalno se srozavamo kao drustvo sve nize i nize, i svakog dana iskopamo koji metar nanize na dnu na kojem se vec nalazimo.
I nema opravdanja za takvo ponasanje - nisu krivi mediji, Amerika, CIA, kriza, nemastina...kriv je sam narod, jer dozvoljava sebi da razmislja parazitski, linijom manjeg otpora. Svi vi koji nemate jaja da pomognete ni svom drugu (a kamoli strancu), vi ste krivi. Tako to krece. To je isti onaj princip "ne tice me se".
Gledao sam kako odvode Jevreje, nisam se bunio jer ja nisam Jevrejin. Gledao sam kako odvode Cigane, nisam se bunio, jer ja nisam Ciganin. Gledao sam kako odvode komuniste, nisam se bunio jer ja nisam komunista. Gledao sam kako odvode katolike, nisam se bunio, jer ja nisam katolik. Kad su došli po mene, nije bilo nikoga da se buni.
Ne kazem da treba skakati u vatru svaki put kad vidite da se neko tuce, ali kad je ocigledno da je rec o neopravdanom nasilju, treba reagovati. Ne mora to biti uskakanje u fajt, treba koristiti mozak - u 95% slucajeva bice dovoljno povikati "evo policije", i stoka ce se razbezati.
A kad vidite da je neko pao, bez obzira sto mozda lici na beskucnika, slobodno pridjite i pitajte ga da li je dobro. Necete ispasti budala, niti ce vam imidz biti srozan. Za to zaista nema opravdanja (zurim/neko drugi ce/statijaznam...). Sta, ako je klosar, to znaci da treba da umre?
Mene baš zanima, čime li se hrani taj "ubermensch" što pomaže drugima. Zašto je takav kakav je? Da li je to stvar inteligencije, vaspitanja, edukacije, mentaliteta? Meni su uvek govorili kako treba pomagati ljudima u nevolji i čvrsto sam verovao i verujem u istinitost toga. Ali nikada nisam nekome pomogao, jer sam prevelika kukavica. Uvek sam se brinuo najpre za sebe, nikada se nisam izlagao riziku da budem fizički ili psihički(mada, ovo je neminovnost, pomogao čoveku ili ne) istraumiran. Gledao sam kako mi tuku drugove, slučajne prolaznike, seksualno uznemiravaju devojke, ponižavaju starije ljude, decu i uvek sam produžio dalje ili gledao u patike i čekao da se situacija smiri. Znam da sam loš čovek zbog toga, pokušao sam da se aktiviram više i učinim pravu stvar svakog sledećeg puta kada bih se našao u takvoj situaciji, ali ništa, sve je ostalo isto. Zato me i zanima, da li je herojstvo nešto sa čime se rađaš ili se može naučiti.
I da, nikada nisam davao novac prosjacima jer sam uvek bio svestan činjenice da je za taj novac moj otac teško radio. Kada se budem zaposlio i imao svoj novac, onda možda i budem tako nešto praktikovao, mada sumnjam.
Mene baš zanima, čime li se hrani taj "ubermensch" što pomaže drugima. Zašto je takav kakav je? Da li je to stvar inteligencije, vaspitanja, edukacije, mentaliteta?
Mjok, samo treba da budeš na pozitivan način budala. Neće biti da onaj koji recimo neće da pomaže drugima to radi zato što štaznam misli da nema ništa od toga ili da s njima nema ništa zajedničko ili nešto slično. On ne pomaže jednostavno zato što mu ništa u glavi ne govori da ide pomogne, ovo što drugima (a često i sebi) priča je samo lepo ispoliran izgovor. Ako ti se pomaže - pomozi, ako ti se ne pomaže - nemoj, malo ko uspe u momentu da se natera da uradi ovako ili onako.
Nekad se rodiš kao takva vrsta budale a nekad postaneš, ima stvari koje mogu da te prebace na ovu ili onu stranu, neka velika promena ili šok, smrt bližnjih recimo a iz rata se ljudi retko vrate isti.
Zašto ljudi ne pomažu ljudima?
Zaintrigirao me je ovaj naslov jer sam u prvi mah pomislio da se radi o temi dubokog sadržaja i suštinskog istraživanja odnosa među ljudskom vrstom.
Kad sam video da se ovde prvensveno radi o nekoj fizičkoj prvoj pomoći, razočarao sam se.
Tema, valjda upućuje na ono najbitnije.
Naravno da neću pomoći nikakvom posrnulom alkosu da ga podignem sa pločnika: to je njegova svakodnevica i ne želim da mu remetim karmu, ne želim da dobijem 100 poena od Boga što sam narušio kontinuitet jedne sudbine.
Ako tuku slabijeg na ulici, okrenuću glavu u drugom pravcu, ako pomognem (kao što ne bih, kao ni u u prethodnom slučaju), znam da tako mogu samo pogoršati stvari: ono što slabijeg ne ubije, samo će ga ojačati, veli Niče.
Slažem se.
Treba poći od sitnica, što se pomaganja drugima tiče.
Udovoljiti drugome u sitnicama, u malim stvarima, to je podvig.
Ako mi stara, nepokretna, majka kaže: "Sine, donesi mi čašu vode.", i ti kažeš: "Evo, sad ću još malo.", i zaboraviš - nisi pomogao ljudima.
Ako te prijatelj zamoli da mu pomogneš da spremi drva za zimu jer mu je otac trenutno bolestan, a ti mu obećaš, pa ne dođeš - nisi pomogao ljudima.
Pomagati ljudima se ogleda u sitnicama, a ne u tome da spaseš život nekome kome nije ni potreban.
Pričaš ljakse o stvarima koje se podrazumevaju, ako odbiješ da pomogneš ortaku nešto banalno ili ga ispališ onda mu i nisi ortak a ako ne doneseš majci čašu vode nisi čovek već skot...
Pa nismo valjda tako nisko pali, sto mu smrdljivih tvorića...
Zaintrigirao me je ovaj naslov jer sam u prvi mah pomislio da se radi o temi dubokog sadržaja i suštinskog istraživanja odnosa među ljudskom vrstom.
Kad sam video da se ovde prvensveno radi o nekoj fizičkoj prvoj pomoći, razočarao sam se.
Bas se o tome i radi - nepruzanje pomoci strancu je direktan reper odnosa medju ljudima. Tema govori o nasoj psiho-socijalnoj patologiji, u kojoj izgleda da smo se ne samo izjednacili sa "bezlicnim i otudjenim Zapadom", vec tezimo ka prevazilazenju njihovih dometa.
Jericho, naravno da niko ne teži prevazilaženju dometa trulog Zapada. Oni su van konkurencije za bilo kakvo poređenje, bar što se mene tiče.
E bas si seljak, majke mi..
evo dobrog teksta kakve su ljudi pičke...
kratak uvod...
profesor Ratko Kravarušić je bio dugogodišnji prof. matematike na ekonomskom fakultetu u BL, i kada je odbio pokloniti 6 sinu Nikole Špirića dobio je otkaz sa obrazloženjem o niskoj prolaznosti... niko od kolega profesora se nije javno pobunio protiv toga, osim prof. Momira ćelića, čuvenog profesora matematike na ETF... ovo je njegov tekst o tome dokle sve ljudi idu i kako nemaju kičmu...
http://www.frontal.ba/cyrl/?page=13&kat=9&vijest=56244
pošto ne znam kopirati pojedinačni tekst, tekst ćete naći među ovim vijestima pod naslovom ''Povratak u zavičaj'' - Momir Ćelić
Jericho, naravno da niko ne teži prevazilaženju dometa trulog Zapada. Oni su van konkurencije za bilo kakvo poređenje, bar što se mene tiče.
Pa ne bih bas rekao. Nesto mi se cini da sad kod nas ima (npr.) daleko vise silovanja starica nego tamo. Mozda ne tezis ti, ili ja, ali drustvo u celini svakako ide ka tome - i u tome im ova "drzava" nesebicno pomaze.
http://www.blic.rs/Vesti/Hronika/287998/Pokusao-da-pomogne-pa-povredjen-u-tuci
Zbog ovakvih govana se i gubi vera u ljude. Ljude koji su napali coveka koji je prisao da im pomogne treba politi benzinom i zapaliti.
ајде не сери џерико него помози лоло http://vukajlija.com/forum/teme/36020-resetovanje-cipa-stampaca?strana=1#post_1688409 ти си паметан знаш те ствари јел да
Ladno sam odgovorio i pre nego sto sam video ovaj post. JA POMAZEM!
ЛАДНО!
НЕ ПОМАЖЕ СТОКА, ЉУДИ ПОМАЖУ!
Ne treba se mjesati u tuce...ja i 2 druga smo jednom prasili lika jer mu je istukao mladjeg buraza ubio je dete od batina, samo zato sto ga je ovaj gadjajuci druga grudvom pogodio njega, i kada smo ga prasili naletila neka dvojica glumeci heroje i krenuli na nas, dobili i oni malo...ako mozes zaustavi tucu, ali nemoj posle kukas ako dobijes po gubici...
Zato što su stoka,a ne ljudi. Zašto stoka ne pomaže ljudima? Pomaže.
http://www.blic.rs/Vesti/Hronika/287998/Pokusao-da-pomogne-pa-povredjen-u-tuci Zbog ovakvih govana se i gubi vera u ljude. Ljude koji su napali coveka koji je prisao da im pomogne treba politi benzinom i zapaliti.
+1
Zato što su ljudi isuviše sebični da bi pomogli drugima.
Кад год видим да могу помогнем. Ето, синоћ сам баш шетао и неки старији лик, пијан, пао са бајса на сред пута, , дизао сам тамо и њега и бајс, замало га кола нису опалила.
замало га кола нису опалила.
Срам те и стид било.
Мене :О
Синоћ идем с јараном кроз град, уби мећава, не видиш прс' пред оком. Кад чујемо у позадини ''Ало, момци!'' Одједном ни из чега избија баба с две кесе у једној руци, а у другој џак, и пребацила га преко рамена. И ни пет, ни шест, него ''Држ'те ове кесе, касним на бус''. Како нас баба обради у једном потезу. И ништа, узмемо нас двојица по кесу и пичи за њом. Дођошмо на станицу, баба узе кесе, кратко рече ''Фала, срећно'' и улети у бус. Ми онако погубљени отпоздравимо, и даље својим путем.
Тако да, ето, синоћ сам помогао баби. Додуше, под присилом, ал' рачуна се свеједно.
Е да, вечерас смо у меку узели неком одрпаном лику чизбургер.
Пази мене, два добра дјела у задња два дана. Кои сам краљ.