Da malo pojasnim moje prethodne postove, Treniram zato što se osećam do jaja kad treniram , za razliku od smora koji osećam u periodima kad zabušavam ( čitaj: radim za jebene pare). Ne treniram da bi promenio sopstveni izgled na bilo koji način.(iako se izgled drastično popravi, što je, naravno, plus). Apsolutno sam protiv eksperimentisanja na sebi jer je svako ko volontira kao zamorac "korisni idiot". U stvari ne volontira nego PLAĆA da bude zamorac. Koristan svakako, nažalost, dijagnoza za toliku meru gluposti ne postoji.
Ponovo: NEK SE UČE NA NEKOM DRUGOM.
Čak i kada si profesionalni sportista-fajter-maneken zarada u 99,9% slučajeva ne pokriva štetu/rizik koju sebi napraviš hemijom.
Treniram jer se navučem ko narkoman, a bez ikakvih suplemenata. Kad ne treniram, posle jedno godinu dana osećam se ko da sam prešao iz BMWa u Yuga
Naravoučenije: Cepaj prirodno, nećeš postati mutant, ali zbog toga ništa u životu nećeš propustiti. Osim prevremenih bolesti.
Uporan trening za kratko vreme (nekoliko neseci) dovede svakoga u sasvim dobro stanje. Bude brži jači, bolji od ogromne većine blejača.
Za više od toga mora da se radi na ponašanju, veći obim mišića nema uticaj. Sasvim drugi sport, mada je princip sličan.