prijava

Pesničko ćoše

1.492 odgovoraposlednji 4. jun 2017.
JA

evo vam još jedna plačipičkasta..

Otišla je, ni sam ne znam zašto,

ti si kriva, joj prokleta tašto,

odvela si ljubav srca moga,

nisi žena, ti si baba roga.

otišla je i odvela sina,

maramica prepuna je slina,

na košulji tragovi karmina,

gde se pali ova veš mašina?

za veš korpa prepuna do kraja,

ja se mučim da ispržim jaja

majka pita - a gde mi je snaja,

oči moje, ugasle, bez sjaja.

ova pegla, čudnovata sprava,

od nabora zabole me glava,

kome sada na ramenu spava,

tužno tele, još tužnija krava.

iz kafane ja se vratim pijan,

danima sam tužan, neobrijan,

zašto ode, zar ti žao nije,

ko ti sada nausnice brije?

koga žariš brčićima tvojim,

ja bez tebe više ne postojim,

zašto ode, zašto meni zbrisa,

telo tvoje gde uhvatim - sisa.

za doručak ja paštetu mažem,

ti mi trebaš, ne mogu da lažem,

vrati mi se, napravi pasulja,

ja te volim, ne valja kad žulja.

vrati mi se, nemoj da te molim,

kolko treba jaja da posolim,

dodji kući dovedi nam dete,

muka mi je više od paštete.

QW

Obicno pisem na engleskom, ali evo jedna na srpskom. Ako hocete, mogu vam poslati jos koju ovde.

Ispod mene ležiš
Oči ti se smeše
Usne se osmehuju
Spremne su da zgreše

Želja ti je ogromna,
Strašno ti se jebe
Pogledom me dozivaš
Da uđem u tebe

Ja ti usne sisam
I strasno te ljubim
Al' želja brzo raste
Počinjem da se gubim

Uzimaš me u ruke
Tvrdog i debelog
Usnama me primičeš
I gutaš me celog

Zapocinješ igru
Jezikom u ustima
Dok blago me stiskaš
Svojim nežnim prstima

Al' ne možeš dugo
Želiš me u sebi
Širiš noge, šapućeš:
"Sada jako me jebi!"

Ulazim u tebe
Pritiskam te telom
Ulazim u tebe
Svojom dužinom celom

Sve više uživaš
Sve jače stenješ
Blizu si kraja
Na mene se penješ

Što više uživamo
Kukovi nam brzaju
Sve dok naša tela
Ne počnu da se trzaju

Uživanje čujem
U odjeku tvog vriska
Uživanje osećam
U snazi tvog stiska

Sputaš se niže
Gutaš me polako
Dok se igraš sa mnom
Ja svršavam jako

Ugrizeš me nežno
Pored mene ležeš
Sva me zadovoljena
U zagrljaju stežeš
NE

Javila se eto nostalgija za Vukajlijom pa evo da se malo aktiviram.
Evo jedne nove pesme.

Cogito ergo sum

Za vladara mi smo nule,
višak iza prvog broja,
ispušeni kao lule,
poodavno svi van stroja.

Java vise nije java
sve dok on ne klimne glavom,
pa medijska krene lava
da se san proglasi javom.

Poželjno je razmišljati
al' nikako samostalno,
ko razmišlja više pati
kada shvati šta je stvarno.

Sad nas zove novo vreme
u red da se postrojimo,
da budemo lutke neme
s dozvolom da postojimo.

Ko se drzne da pogleda
sta se krije iza zida,
pa izadje iz svog reda
brzo ostace bez vida.

Epilog:
Ne sumnjajte braćo mila
da je pusto slovo ovo,
sve napisah kad pročitah
otkrovenje Jovanovo.

A evo i jedne vesele.

Verovali vi meni ili ne ova pesma je napisana za 10 minuta maksimalno.
Pesma je nastala na osnovu neke facebook filozofije.
Parafraziram.
Zašto bih se sekirao, ako je problem moguće rešiti sekiracija je suvišna, a ako je problem nemoguće rešiti tek onda je sekiracija suvišna.

Zašto bih se sekirao

Zašto bih se sekirao
i kožu na šiljak drao,
nema svrhe ni značaja
brinuti se do očaja.

Zašto bih se sekirao
i pred nekom frkom stao
jer sve može da se reši
i kada se čovek smeši.

Zašto bih se sekirao
uzdisao i plakao,
da se brinem prosto neću,
što da kvarim sebi sreću.

Zašto bih se sekirao
saplit'o se i padao
pa kasnije da se stidim,
uspravan ja bolje vidim.

Zameniću sekiranje
za srećnije neko stanje,
za čoveka nije briga
da ga oko srca žiga.

VA

Nešo, zapanjujuće, i ja imam jednu sličnu... Kakva koincidencija! I ona nastala za deset minuta.

Zašto bih ja sekirao (sekirom)

Zašto bih ja sekirao,
tuđu kožu s leđa drao?
Jer od svrhe i značaja
Jesu muke do očaja.

Zašto bih se sekirao
Pred zločinom strašnim stao?
Jer sve može da se reši
kad se zlobno žrtvi smeši.

Zašto bih se sekirao
dok bi drugi umirao?
Da se brinem prosto neću,
što da kvarim sebi sreću?

Zašto bih se sekirao
dok se neko dere JAOOOO?
Nemam razlog da se stidim,
Sreću tuđom mukom vidim.

Obožavam sekiranje
kasapljenje i jecanje,
A za žrtvu baš me briga,
Neka umre, mala ljiga!

MP
javio

Sećaš li se?

Kiše, bašte, lipe i stola,

bluze tvoje raskopčane, do pola,

zbunjenog konobara koji je čeko

vi niste normalni, tiho je reko.

Dve kafe, iste,

puno šećera i malo mleka,

i kiše čiste,

a oko nogu prljava reka.

Sećaš li se?

Smeha, očiju srećnih mojih,

crnih naočara za sunce, tvojih

u kišnom danu, dva idijota

ko da se znamo celog života.

Kako sam gledao tvoje oči plave,

molio da me nikad ne zaborave,

tražio reči da kažem, prave,

kapi su padale na naše glave.

Sećaš li se?

Kako sam pričao prazne priče

kako sve žene na tebe liče,

svaka je kosa nalik na tvoju,

i da mi nisu sve ovce na broju.

Sećaš li se?

Ti si se smejala blago i milo,

hteo sam da sedneš u moje krilo,

onako, odjednom počela da pevaš,

kroz osmeh rekla -alo, gde zevaš.

A bluza tvoja natopljena kišom,

mamila mene da gledam krišom

u grudi tvoje, jedre i ohole

i ja sam uporno gledao dole.

Sećaš li se?

Samo smo sedeli, čekali da prodje,

tražili malo duge u svemu,

čekali konobara da opet dodje,

smejali se, sebi i njemu.

Ni ja se ne sećam više,

bašte, stola, lipe ni kiše.

Joooj javiiioooo.... Prekrasna je. Hiljadu puta.

AN

Okrečeni zidovi
tom prljavom žutom
dave me za gušu
na krevetu krutom,
na hiljade buba,
mile sa svih strana,
nose groznu stvarnost,
svakog moga dana.

Piskave sirene
okolnih fabrika
čitav ovaj kraj
na noge su digle,
niz hladan lanac vodokotlica
beživotno telo visi,
u kući mojoj,
od prljave, male, crvene cigle.

МА

Bila si tako vrela
sve si sa mnom htela

bila si mi zelja pusta
svrsio sam ti u usta

hteo sam s tobom bleju
a sad imam gonoreju

jeli smo pecen kesten
a sad mazem kanesten

htela si da te mazim
a sad mazem dermazin

VA

Ој клесање клесање,
једном речју,
Ти!
Лепршава машина као прво:
фали цигарета да се упали,
и ето тако је то.

Тражим, необратно
небодер свемирским говором,
јер не заслужујеш ништа мање,
јер ниси ништа мање заслужила
од сонета,
Еј!

Лица на падини,
лица пландини,
Ја јесам долазиш и после црне шуми
Јер свака је црна, а ти иза сваке
*Борови, ноћ!
Борови и ноћ!*

Пијан и прсти около помаља
помамно боров и ноћи упркос свему
Около липи брезова кора:
Ти и Ја!
Ти и Ја!

И онда лепотица с лица сања
у псећој њушци: руку прислоњена
дрво на дрво, и ко ће га знати,
и дрво чита линије длана,
и ја да читам длан линијама
годови
а просто пожелео бих:

*Да, још једном:
још једном, једном!
Ти! Литанија годова Ти! *

Али само тако пожелим...

°°°°

Ах шта ли може тај сусрет бити:
осим годова, дани Содома
лепршава јерес разор градова
*лепа си лепа моја драга

љиљани љуљани између љиљана
руке су ти облак радиоактивне мисли
обрве руке између љиљана
и бедра су ти кедар бубњева*

и руке су ми прсти су ми:
јежеви мали мало јежева
и сва ми жеља може орати

кад се појави Једном речју:
*Свукао сам своје руке
Врло успешно
Да*

ШО

зашто се готичарке толико ложе на едгара алана поа? шта, јел он фазон једини песник који им одговара

БО

**OČI U OČI POSLE TOLKO GODINA
JEDVA SAM TE POZNAO
MOJA SUZO SKRIVENA

RUKA U RUCI OPET BUDI SEĆANJE
NA IZGUBLJENU LJUBAV NA NAŠE PRVO SVITANJE E OOOO

O SVEMU MI PRIČAJ TI
ŽELIM ZNATI SVAKI TREN KOJI SI BEZ MENE PROVELA
O SVEMU MI PRIČAJ TI ŽELIM ZNATI DA LI SI
NEKOGA KO MENE VOLELA
ILI SI KAO JA SAMA
ILI SI ME PREBOLELA **

MS
Шоми
мики севиџ, немој нинка бити ;о)))

Sad mi perfidno govoriš kako ćeš me tući. Nemoj me tući :'((((

ШО

па само кажем да не будеш нинка, а ти си у фазону да се он туче ;О)

EI

Čudi se baba, šta se to dešava,
subota, jutro, a niko ne spava:
"Šta se to dešava, sine moj?
Da l' se ne spremate za kakav boj?"
"U boj kreće Srbija cijela,
ponosno, hrabro, dignuta čela."
"Kakva nas to opet napada sila."
"Napadaju, bako, iz Brazila."
" Kuku meni, jao mila majko!"
"Ne brini, baba, brani nas Rajko."
"Neće on, valjda, sam da se bije?"
"Plaše se oni i našeg Andrije."
"Jao, zar opet Srbin kopa rov?"
"Mi imamo zid Veljković-Antonov"
"Zar ne može nekako da izbjegne se rat?"
"Nikad ne odustaju Sergej i Mijat."
"A jesu li opasni ti Brazilci, dijete?"
"Jesu, baba, opasni i glasno nam prijete.
Al' ne brini ništa, bako, njih će da utiša
teška artiljerija Šaponjić i Staniša.
Govorili još su da Srbija je mala
dok nisu upoznali Veljka generala.
Sad će da se razbježi ta brazilska banda.
Poraženi vratiće se sa Novog Zelanda.
Sve molitve naše u ovaj meč su stale,
Srbija igra istorijsko finale."
"Id' dovraga dijete! Uplaši me sine.
Ja mislila stvarno mora da se gine."
"Pa i hoće, baba, oni će da ginu,
da donese pehar u srpsku vitrinu.
Sve od sebe daće ta vesela četa
da postane Srbija novi prvak svijeta"

ME

Ala je lep
Ovaj svet,
Gore inbox,
Dole čet.
Tamo šiptar,
Ovde gej,
A lud viče
'Sve OK'!
Tamo Dunav,
Smeća pun,
Onde trava,
I opijum,
Slavuj kašlje,
guta smog.
Nema mene,
Ni razuma mog

VA

Ал’ је леп
овај свет:
Овде поток,
онде цвет,
овај закл’о,
онај црк’о,
дан тек поч’о,
већ се смрк’о...

Баш је леп овај овде свет!

А што ј’ леп
онај други свет:
на груди ти
метну људи цвет,
спусте сандук
тебе пун,
израсте из
тебе жбун...

Баш је леп и онај други свет!

VA

Ma modovao bih, kad bi to imalo smisla, ali vidiš da ništa nema smisla, i ljudski je život tako tužan, danas si cvet, sutra uvela ruža, i nisi ništa drugo osim malenog mehura svetlosti koji se pojavi u beskrajnom mraku, zasvetli malo, pa se rasprsne, i od njega u večnom mraku trag ne ostane, i tako to, u tom stilu sve.

VA

Није да се не крећем, ја тек мирујем.
Ја те угледам,
И расцвета се ружа простора између нас.

И није да ћутим, ја те тек не чујем.
Ја имам нежну песму
Нему ружу између језика и мозга.

Угледам ли те,
И порасте цветно ћутање између ове две самоће.

MO
Meśa
Ala je lep
Ovaj svet,
Gore inbox,
Dole čet.
Tamo šiptar,
Ovde gej,
A lud viče
'Sve OK'!
Tamo Dunav,
Smeća pun,
Onde trava,
I opijum,
Slavuj kašlje,
guta smog.
Nema mene,
Ni razuma mog

e, ovaj, odličan ti je ovaj sonet, ne mogu da prestanem da ga čitam.
samo možda, ako se vaša pesnička veličina ne ljuti, da predložim poslednji stih:

Slavuj kašlje,
guta smog.
Nema mene,
E do mog!

KR

O da, ti si ta
koja me je ljuto volela
Ljuto kao paprika
Al ne ljuta, već ona fina, žuta.

Tvoje kosa žuta, i oči snene,
omamile su mene
I odagnale mi strah
da nikad neću s kurca
Skinuti mrak

Tema je u Arhivi i zaključana je, tu se više ne odgovara.