Šta je ispravno: "Druga važna činjenica je bila fašizam.", ili "Druga važnja činjenica je bio fašizam."
Ovo drugo. Subjekat je fašizam.
Ono što može da zbunjuje, da bi se ovako nešto dovodilo u pitanje, je gramatička i prirodna kongruencija. To je onaj fazon: Sudija je presudila i sudija je presudio.
Ja kažem cijelo, ali uvijek me ovi iz Srbije ispravljaju, razlog vrijeme može biti svo, a ne cijelo, jer bajg ako je cijelo onda ga mora biti i pola, a pola vremena nema logičkog smisla. A opet isto se može reći i za sve, jer po meni i ono govori o diskontinuitentnosti vremena, pa je bolje svo jer bi vrijeme trebalo da bude veličina u kontinuitetu. Ali eto svo nije srednji rod, reče mi neko, mada...
Znači negdje u gramatici piše uz imenicu vrijeme koristi se sve? Ili u gramatici ne postoji oblik svo, što bi značilo da treba da postoji objašnjenje zašto opet svo nije pravilno, jer postoji u jeziku? :D
Dobro, to sam na čistac istjerao. Sad zadnji čas ili poslednji? Ili zadnje ili poslednje pivo? Koja je razlika, da li je samo ovo drugo pravilno, li ljudi koji me poznaju znaju šta me izbacuje iz kolosjeka pa namjerno potpiruju raspravu o toj temi?
Al to što sam rekao je samo zvanična verzija, ja lično podržavam postojanje oblika SVO za srednji rod, jer je veoma ustaljen, uobičajen, koristio ga je čak i Vojislav Ilić:
"...A veter sumorno zviždi kroz crna i pusta polja,
Pa nije isto reći: Svo sam kupio. i Svo vrijeme. Prvo se odnosi na realne stvari, one koje postoje, dok je vrijeme potpuno druga stvar. U stvari u tom je i stvar, što vrijeme nije stvar.
Oblik sve je pridjevska zamjenica za srednji rod sav/sva/sve, ali je poimeničena i može da se koristi bez imenice.
Popio je sve! Naučio je sve!
ali ona se razlikuje od prave pridjevske zamjenice, koja bi trebalo da može da glasi i "svo" (da bi se razlikovala od te poimeničene varijante) iako to gramatičari brane - onda bismo imali:
Brate, nesto ti mali taj post. lololo Da ne bude spem, ja mislim da je u ovim Jovicicevim primerima pravilno da se stavi "svo". Ali, sta ja znam, ja sam elektricar.
Treće mesto nalazimo u vezirovom pismu. Bez obzira što je ono u celini uzev aluzivno intonirano, što je SVO u poređenjima, slikama, metaforama, preteći karakter ove političke poruke je očigledan.
Da je ovdje upotrebljen oblik SVE, ispalo bi kao da se SVE odnosi na sve na svijetu, a ne na pismo.
🔒Tema je u Arhivi i zaključana je, tu se više ne odgovara.