Već od kako sam bio mali, imam ove rituale, ali ih u skorije vreme satirem novim ritualom kako imam više sreće ako ne poštujem stare rituale. Komplikovano.
-Nisam gazio linije. Pa sam ih jedno vreme gazio desnom nogom, kako bih uvek desnom nogom ušao u novo "polje". Po uzoru na poslovicu "Ustao si na levu nogu", što znači loše. Sada bih na primer, namerno uradio suprotno od onoga što mi ritual "govori".
-Često sam morao da sve dotaknem desnom rukom poslednje. Verovao sam da mi leva donosi nesreću.
-Držao sam većinu predmeta pod pravim uglom.
-Pljuvačku u ustima bih morao da progutam gledajući u svetlu boju.
-Ne smeju da se vide otisci prstiju na gitari, televizoru, monitoru, itd.
-Da, i davno, dosta davno sam obožavao parne brojeve. Gledao bih da televizor bude pojačan npr. na 18 ili 20. Ili da mi reči imaju paran broj slova. Ali sam većinu slučajeva rešio sam. osim ovog brisanja i "sve pod konac".
P.S. Kad npr. mogu da biram nešto na velikoj skali (npr. 0 i 10) uvek bih izabrao nešto između, kao 5. A i da priznam, nisam se mnogo opterećivao time. Znao sam da je vrsta poremećaja, ali nisam znao kako se zove. Nisam ni brinuo, jer sam znao da mi ne smeta mnogo i da je sve to stvar mašte. Ali navike su navike.