EDIT : sledi malo duži post u kom, izmedju ostalog, iznsim bolno sećanje na dane kada nas je učiteljica kupala golišave :
Misliš da je neka nekad trljala grašak na tebe? Što da ne? Ne odbojno je razmišljati u tom smeru, ali ljudi u sebi nose i onu mračnu i poganu stranu - mislim pogledaj samo sebe, i koliko je ponekad teško izaći na kraj sa tim stvarima. Niko nije potpuno imun na to, muško ni žensko, staro ni mlado. Šta misliš da te strina i tetka nikada nisu ošacovale onako dobrano, sa najprljavijim mislima koje bi se zacarile tek na trenutak, dok ih pristojnost i konvencionalni strahovi ne bi potisnuli natrag u dubinu? Ili da se neka komšinica, učiteljica - neka matora koka, sa sladostrasnim podavanjem nagonu ne prebace u dimenziju gde svojom mekom, naboranom rukom potežu za tvojim mladim mesom, gledajući te zbunjenog i šapćući - ne boj se (i ostala sranja koja jednostavno ne mogu ni da zamišljam i opisujem, previše je čak i za mene)...
Mi smo u trećem osnovne na nekakvoj ekskurziji imali situaciju da nas je učiteljica prvi dan (skoro sve) okupala. NEma reči kojima bih opisao taj užasni osećaj. Srećom nisam išao prvi, tako da sam znao šta me čeka, pa je trauma možda ipak ispala malko manja. Zamisli situaciju - nas petorica sedimo u sobi, u totalnom čudu i panici, jer je šestog negde odvela, ćutimo i to...Dolazi šesti, pozeleneo i izgubljen, i kaže - Damire, rekla je učiteljica da sidješ dole na kupanje. Ovaj se ukenjao. E sad deca ko deca, kad je treći išao na tretman mi svi ostali išli da virimo kroz ključaonicu (i još čopor druge dece koji je skontao šta se dogadja, al imali druge učitelje mamu im u pičku jebem zbog toga). Kaže mu ova - raširi sine noge da ti operem miška, (ja ništa nisam video al smo svi čuli kroz vrata), e tu smo već pukli od smeha i pobegli gore u sobu...Ali to ni najmanje nije razbilo onaj odvratan čvor u stomaku koji i sad ponekad osetim - o sa kakvim zgražavanjem se sećam njenih odvratnih, punačkih ruku dok me ukočenog trlja nekakvim sundjerom. I to svuda po telu...Stojim i razmišljam - jebote, ko će ovo raditi svaki dan. Spasi nas drugar koji je bio normalniji od svih nas i ozbiljno joj rekao - ja se učiteljice i kod kuće odavno kupam sam. Msm svi smo se kupali sami, ali gde ćeš to reći učiteljici, autoritet jebiga. I ova se skroz zbuni, uopšte joj nije bilo prijatno. Valda je shvatila da uopšte ne bi bilo ok da se ta priča raširi, mogli bi je vrv i tužiti za nekakvo napastvovanje. Više nismo prolazili kroz tretman, ali i jedan je bio previše. Uf kakva grozota, ko zna kakve je to posledice ostavilo na sve nas...Ovaj što mu je prala miška, kad sam pre par godina pričao drugarima o toj nezgodi i on se zadesio - prvo nije mogao da se seti, zatim krenuo da odbija da poveruje da je i on provučen kroz ruke. Kad sam mu spomenuo miška toliko je odlepio da sam čak mislio da ćemo se potući, iako smo ceo život jako dobri drugari. Pobesneo. Jebene stvari rodjaci.