Dok mnogi pljuju generala Ratka Mladića i nazivaju ga ratnim zločincem, krvnikom, naredbodavcem genocida i drugim sličnim imenima, ti isti ljudi veličaju Vojvodu Putnika, Petra Bojovića, Živojina Mišića, Stepu Stepanovića i ostale vojskovođe Balkanskih ratova i Prvog svjetskog rata.
Njih smatraju istinskim herojima i najsvjetlijim imenima srpske istorije.
A ono što je istina je da se u tim davnim ratovima, od strane Srba, vjerovatno učinilo daleko više ratnih zločina nego u ovom sad Ratu u BiH.
Međutim, o tome niko ne govori, iz prostog razloga što je Srbija iz tih ratova izašla kao pobjednik.
Ovim apsolutno neću da pravdam nikakve zločine, ni one iz tih starih ratova, ni ove iz ovog novog. Samo hoću da ukažem na to, da su suđenja za ratne zločine uglavnom političko, a ne pravno pitanje, te da percepcija o krivici određene strane u nekom ratu zavisi prije svega od ishoda rata, i od volje velikih sila, a najmanje od stvarne krivice.
Za početak, navodim jedan tekst sa Srpske Vikipedije.
Ili kome se više sviđa, engleska verzija:
http://en.wikipedia.org/wiki/Massacres_of_Albanians_in_the_Balkan_Wars
Još jedan od ciljeva ove teme je da realnije sagledamo našu istoriju.
Glupo je u istoriji praviti crno-bijele slike i dijeliti ljude na pozitivce i negativce. Niti treba praviti mitove o tim starim vojvodama, niti treba praviti mitove o Mladiću. Ali isto tako, ni jedne ni druge ne treba pretjerano pljuvati.
Da je Srbija poražena u Prvom svjetskom ratu, i da je tad postojao Haški tribunal, gotovo da sam siguran da bi mnogi od tih vojvoda završili na debelim robijama.
