Brau gau alu mau
Auh maul auh maul
Pmulhterm baum hau au
Alkol jaus gutek drem
Hjum pseauou mauiu
Brau gau alu mau
Auh maul auh maul
Pmulhterm baum hau au
Alkol jaus gutek drem
Hjum pseauou mauiu
O moja pjesmo iznad !
Neshvaćena ,i nepoželjna
Poput komarca u noći
Što kroz prozor papir bacih
Kad eto ti milicija komunalna
Kažu svaka defka je banalna
Prvooptuženog osvetnika analna
Ubavilo
Kd si pomlad
ondak si mlogo ubav
ubavo se obukuješ
ubavo ti stoji obleklo
ubavo odiš po put
ubavo se premenjuješ
ubave devojke pogleđuješ
ubavo probiraš na vašari
ubave snajke seno zbiru
ubave devojke i žene
na svadbe i udadbe
ubavo pojenje i šalenje
sas ovce i goveda
ubave marame i vutare
ubavi opanci i vezane čarape
ubavo igranje u kolo
ubave svirke uz gajde
ubavi momci oro vode
ubavi drvodelja krsno praji
saveljke i razboj za tkanje
ubave čerge se tkaju
ubavo se vezu čaršavi i jastuci
ubavo se oženil i udala
ubavo ga ti udesi
ubavo mu vrnu milo za drago
ubavo beše dok bev pomlad
ubavo si projdoše mile godine
ubavo mi majka pričala
ubava rabota, ubavo se svrši.
neje uvek ubavo takoj dobro
kd ti mladost projde
i dnske si se setim
od onoj majkino kazuvanje:
„ubavilo kuću ne zavilo“.
Ubavo, nema šta
Mravlji, baš si me puko po nostalgiji ☕
Smem li da okačim moju zadnju pesmu, iako ne valja? Ali ako je čitate uopšte da ne budete prestrogi...
Ako je vredno kmecanja daj
Zadnju? Cek one pesme sto si kacila su tvoje, ja reko neki copy paste od negde :O
Zadnju? Oh noooooooo cekam dnevnik rtsa
Aduholz ne radi to
ahudolz sreca smoleman ne moze vidi mogu zamisliti sta radi osnovcima u osnovnoj
Loše ste me shvatili, najsvežije napisanu. Poslednje napisanu...
Nisu moje sve, ja stavim kad sam ja autor.
Ivana C. piše koga zanima
Evo
Kao i svaki poeta naturalis naslov nemam...
*Moram da prekinem nit
koja se ušiva stotinama igala
u moja bolešljiva proleća
u sve grozničave dane
u noći i u sunca
I rađa bezbroj isprobadanih srca
Pokušaću da dozovem mrca
glasom od stakla i soli
sažetim okom od leda
na vatri što se koprca
i svirepim arijama boli
Žmurim, žmurim,
prebrajam strahove u mraku
dlanova žuljavih žurim
da iskopam sopstvenu raku
Moram da pokidam konac
koji mi veze smrt duž svakog koraka
i da zaustavim šilo udenuto ranama
Gordošću žive vatre
i skrušenošću monaha
da prospem sebe kroz reč
neispisanim stranama
Tako se mogu spasiti, možda i otarasiti
tako već mogu plivati bez da se bojim utona
možda će moja zora nečiji vrt ukrasiti
kad umirem neka je to od lepote sutona.*
Ivana. C
Slaba je. Ne mogu baš da razaznam šta joj fali, ali osećam da fali
ja se ne razumem jel valja ili ne i sta joj fali ali znam ono da "bez muke se pjesma ne ispoja", ovo nije iskucao neko kome je sve po taman
Pa umetnost ona koja ima težinu i čistu lepotu nastaje samo i jedino iz patnje.
Ali fali ovde nešto. S tim što sam ja previše lenja da radim na svojim žvrljotinama. A i nekako mi to nije to kad se dopravlja i doteruje
Kolko si ti odlepljen od lepote druže ...
Jeste li ikada čuli za narodnu erotsku poeziju?Znate onu od Vuka Karađića:
"J sam Sremac,kojeg jebe Nemac,
A svake noći,utera mi pevac!"
Ima i knjiga bosanske erotske poezije.Naziv knjige je "Nešto mi se u gaćama diglo ".Autor te knjige mi je nepoznat.Svima su isto tako poznate i vojvođanske cajke,bezobrazni bećarci...
Neke od bećarskih:
"Jebo bi' je,ali ne bi' lizo,
Jer je pizda kraj dupeta blizo,aman!"
Ti rece bices normalan
Pišem nešto u vezi teme.I
Dobro dr. Vuk, nemojte se srditi
Totali ti si stvarno na nekoj ludoj žurci u svojoj glavi.
Poezija je skup majstorski uvijenjh pomija u foliju nitkovskih fraza. Samo nitkovi je vole, samo pravi nitkovi je i stvaraju. Kao žanr ne bi trebala postojati inače jer nikome nije potrebna, kao mrtav jezik.
don quijote -
Feniks
Ništa ne može da traje, lepo
Kasnije ili pre to postaje pep'o
U kovčeg prvi kucam ekser ja
Tamo su od krila mojih perja
Krila moja, što ne leteste dugo
Żivota lepog neizvozana prugo
Pepelu dragi,
da od tebe posta feniks pravi,
Ja ću ti vatre dati iskre svetle
da moja duša bolna ozdravi
Anheli u srce tvoje žar metle.
Sve što je lepo da bude taman,
da san lepi ostane dosanjan.
Moja ljubav - Jovan Dučić
Sva je moja duša ispunjena tobom,
kao tamna gora studenom tišinom;
Kao morsko bezdno neprovidnom tminom;
kao večni pokret nevidljivim dobom.
I tako beskrajna, i silna, i kobna,
tečeš mojom krvlju. Žena ili mašta?
Ali tvoga daha prepuno je svašta,
svugde si prisutna, svemu istodobna.
Kad pobele zvezde, u suton, kad lugom,
rađaš se u meni kao sunce noći,
i u mome telu drhtiš u samoći,
raspaljena ognjem ili smrzla tugom.
Na tvom tamnom moru lepote i kobi
, celo moje biće to je trepet sene;
O ljubljena ženo silnija od mene
– ti strujiš kroz moje vene u sve dobi.
Kao mračna tajna ležiš u dnu mene,
i moj glas je eho tvog ćutanja. Ja te
ni ne vidim gde si, a sve duge sate
od tebe su moje oči zasenjene.
SKORO
SUDE MI
KNIGU PISE VITEZ RODA MOGA
U DALEKOJ ZEMLJI OKOVAN
PA JE SALJE SVOJOJ VIJERNOJ LJUBI
POD ZIDINE GRADA BIJELOGA
EJ LJUBE MOJA MOGA OKA VILO
IDU DANI ODE GODINA
EJ DA UZA ME NIJE TVOJE TILO
I DA SU ME BRACA IZDALA
SUDE MI, ZATO STO SVOJE VOLIM
VOLIM NAJVISE,
STO SAM BRANIO MOJE NAJDRAZE
SUDE MI, DUSMANI MOJE LJUBE
ALI NE ZNAJU,
DA JE ISTINA VODA DUBOKA
EJ DJECO MILA VITE GRANE MOJE
POSLUSAJTE STO VAM GOVORIM
EJ KO NE LJUBI I NE CUVA SVOJE
BOZJEG LICA NECE VIDJETI
SUDE MI, ZATO STO SVOJE VOLIM
VOLIM NAJVISE,
STO SAM BRANIO MOJE NAJDRAZE
SUDE MI, DUSMANI MOJE LJUBE
ALI NE ZNAJU,
DA JE ISTINA VODA DUBOKA
MIROSLAV ŠKORO BE LIKE
Poezija od koje sam dobio trbušnjake smejući se