Umesto uvodnog posta, staviću jednu sliku:
Kad sam krenuo na zapad, očekivao sam i upozoravali su me da ovde nema zajebancije i da se radi i da nije kao kući itd...
Sad, nakon skoro 3 god, kad razgovaram sa ljudima iz Srbije vidim da to sto su mi rekli nema nikakvog smisla. Ili džabolebariš za džabe, ili radiš ko konj i nemaš pravo da se buniš, dok ovde postoji umerenost i sredina.
Da li je ovo ok put za razvoj zemlje (jebi ga, nakon nekog vremena će valjda da se pokrene ekonomija na telima tih što sad rade), ili ćemo se pobuniti i ekspresno vratiti tamo odakle smo i počeli, bez mogućnosti nekog velikog napretka, pošto, realno, nismo kinezi?