SMarko me je malopre podsetio na nešto što mi prođe kroz glavu s vremena na vreme, obično kada to čujem od neke devojke... Naime, rekao je kako ga je njegova devojka iznervirala jer je rekla:
Citat:Мхм, мени је дошло прије неки дан моју ђевојку да спичим, да јој саспем зубе у грло, не зато што сам љубоморан, него зато што је шупља, али добро, на крају је рекла ПУШТИ МЕ ДА МАШТАМ и почела да се смије, па сам укапирао да се спрда, вели МОЈ МУЖ ЋЕ ДА БУДЕ ВИСОК, ЦРН, ТАМНИЈЕГ ТЕНА, ПЛАВООК, и ја је слушам, слушам, и нисам мога' више, мора' сам јој рећ да не сере много...
E, sad... Ovo je u neku ruku vrsta fenomena, kom su podjednako sklona oba pola.
Zanima me u čemu je fora da nekome sa kim se muvaš ili si u dužoj ili kraćoj vezi, pričaš o tome sa kakvom bi osobom želeo/la da provedeš život. Zar na taj način svom sadašnjem partneru ne stavljaš do znanja da on sigurno nije takva osoba i da će to što imate da se završi pre ili kasnije. Ili je u pitanju obrnuta psihologija, koju koriste nesigurne osobe kako bi pokušale da navedu sadašnjeg partnera na pomisao da im ne znači toliko, kako bi se partner vezao za njih zbog osećaja odbačenosti?
Šta mislite?