Šta je moral? Da li moralna ubeđenja zavise od čoveka do čoveka? Od naroda do naroda? Šta je najmoralnija stvar koju ste učinili ili za koju ste čuli, a šta najnemoralnija? Šta uopšte čini nekoga moralnim, i da li je čovek po prirodi moralna osoba ili se tome uči nakon rođenja?
EDIT: bez spema. Ozbiljna tema.
Moral
Јовичићу, леба ти прочитај цео пост. :) Елем убацих и линк ка теми, да би људи боље знали на које ствари мислим. Само што сам заборавио да копирајући са теме коју је Штефи закључао губим и линкове, сад едитовах оно најбитније. :)
Pročitao sam ja sve, ali sam odgovorio samo na ovo:
Citat:Е сад, мене занима шта је то морално, од онога што се свакодневно може видети, а шта није.
A onu drugu temu nisam pratio, tako da ne znam na šta misliš, jel to bilo u uvodnom postu, ili negdje drugo?
moral je sposobnost potiskivanja sopstvenih nagona koji ugodjuju tebi kao jedinki u cilju ugadjanja drugoj osobi (drugim osobama, drustvu).
nista manje, nista vise.
odredjeno je obicajima i navikama drustva, koje je opet odredjeno istorijom nekog mesta, klimom, dostupnoscu hrane itd. samim tim se i razlikuje ono sto je ugodno ovde od onog sto je ugodno u africi, mada vrlo malo, i uglavnom povrsinski.
osnovna moralna nacela vaze u svakoj grupi koja ima vise od 5-6 ljudi, tako nesto... inace bi se poklali/rasturili/pretvorili u amebe (svaki copor ima neka moralna nacela bemusve :)
Ово је цео уводни пост. :) Има даље битнијих питања. :)
Али Јовичићу, можда је боље да ми даш своје виђење моралног, не кроз примере. :)
Citat:moral je sposobnost potiskivanja sopstvenih nagona koji ugodjuju tebi kao jedinki u cilju ugadjanja drugoj osobi (drugim osobama, drustvu).
Pa jeste, manje-više to je suština, e sad jedina razlika između morala, ljubavi i altruizma je ta, što se u prvom slučaju nagon potiskuje iz osjećaja moralne dužnosti, u drugom iz same naklonosti prema nekoj konkretnoj osobi, a u trećem (pod uslovom da pravi altruizam uopšte postoji) osoba djeluje moralnu u skladu sa nekom svojom prirodnom tendencijom.
Inače, u srednjoj školi, prof. filozofije nam je dao jednu šaljivu definiciju ljubavi:
ljubav = žrtva po metru kvadratnom
reko bi da je zrtva = ljubav / m2
malo se zajebo prof :)
ne, zajebo sam se:
zrtva = 1 / (ljubav x m2)
Nemam ja neko posebno "moje viđenje moralnog", već u životu kombinujem razna shvatanja morala - savjest - intuitivni osjećaj šta je dobro, a šta nije, zatim hrišćanski moral i utilitarističku etiku koja u suštini kaže da su dobri oni činovi koji maksimizuju dobro za što veći broj ljudi - ali utilitaristička etika je problematična, jer ona na moral gleda matematički, sabiraju se pozitivni i negativni efekti, tako se čin koji ima značajne kolateralne štete kao svoju posledicu- čak i smrt većeg broja ljudi - može smatrati moralnim, ako je istovremeno donio još veće dobro koje nadilazi to zlo koje je učinjeno.
Po tvom lokalnom kompasu moralno je sve ono posle čega te neće gristi savest, po globalnom sve ono posle čega tvoju okolinu neće gristi savest što te nisu više tukli kao klinju ili još bolje zadavili čim si kmeknuo.
Citat:Морал је настао у људском друштву, још у првобитној заједници. Током своје еволуције човек је, најпре, живео у малим групама где је било потребно ускладити своје потребе са потребама других. На основу изналажења решења за то, формирана су правила људског понашања и настала је филозофска дисциплина - етика.
jeste sad, pećinskom čoveku odjednom sinulo kako je on moralan i bavio se filozofijom nakon što bi umlatio mamuta močugom. ta čovek je do etičke refleksije došao tek u 5. veku pre nove ere, pre toga se uvek radilo o običajnosti
a što se tiče morala, moral kao takav ne postoji, postoji samo moralno tumačenje fenomena.
Citat:a što se tiče morala, moral kao takav ne postoji, postoji samo moralno tumačenje fenomena.
To možeš reći za bilo šta što ima sposobnost tumačenja fenomena.
Relativizacija morala je znak sitničave sebičnosti. Moral je konvencija, ali čovek je biće sastavljeno od konvencija. Zašto ne relativizovati neku drugu konvenciju? Jezik na primer? Nije praktično, donosi štetu, niko te ne razume, gubiš. Relativizovati moral: ukradeš, opljačkaš, prevariš, pa šta, to je samo konvencija: time dobijaš, sitna dušo.
Odbaciti moral: graniči se sa poezijom, a poeziju je nemoguće živeti normalan.
Treće, prevazići, ali čime i kako? To još nije nastalo, nema oslonca nigde i nikako.
Citat:jeste sad, pećinskom čoveku odjednom sinulo kako je on moralan i bavio se filozofijom nakon što bi umlatio mamuta močugom. ta čovek je do etičke refleksije došao tek u 5. veku pre nove ere, pre toga se uvek radilo o običajnosti
a što se tiče morala, moral kao takav ne postoji, postoji samo moralno tumačenje fenomena.
Nisu to moje reči to je sa Vikipedije. Ovo je kopiran tekst. Ali tu mislim da se misli na kompromise. Da nisu zaključali temu, video bi šta sam ja rekao, a šta je sa Wikipedije. :) Ali editovaću post. :D
Хтедох да постујем, али видех да је Влабисралв већ изобјашњавао, тако да нема смисла да додајем нешто, сувишно је.
Nas je direktor u osnovnoj skoli, na nekom razrednom casu pitao "Moral, da li je to mozda nesto sto se mora?". Ja sam rekao da. I dan danas sam ponosan na tu izjavu.
Морал је кад нађеш Џимија у граду, а частиш га пићем.
Дешавало се. :)
Đe je bre objasnio?
Citat:To možeš reći za bilo šta što ima sposobnost tumačenja fenomena.
ne razumem baš na šta ciljaš.
mislio sam na to da je npr. oduzimanje života samo puko dešavanje, fiziološki proces, koga čovek tumači i vrednuje kao (ne)moralno. da nema tumača, ne bi bilo ni morala, a tumačenja mora biti.