Znam da je ovo šaljiv sajt, sve znam... niti imam gde, niti imam kome, niti mogu da kažem ovo uopšte ne mogu da izgovorim, znam da me ne volite, znam da sam vam krindž, bolesnica i sve najodvratnije ali ja moram s nekim da podelim ili ću odista umreti ...
Posle 20 godina danas sam saznala da mi je otac ubijen namerno. Van sebe sam ...Najiskrenije ne znam kako s ovom istinom da se nosim. Imam dete, molim vas pomozite mi.
Vi znate da psihijatri ne mogu da reše nikakve probleme. Odista ne mogu. Ne mogu da razumeju, ne mogu ništa ni da leče ... sve je to laž i presmešno. Isto tako znate da ja ne želim niti mogu da pijam ikakva sranja ... Svaka osoba unutrašnje konflikte, istine, realnost različito prima i nosi u sebi i kroz sebe.
Ne mogu ovo da prihvatim tek tako. Najmanje mi je jasan razlog, povod i motiv. Osećam se ... prvi put u životu osećam da ne znam šta da radim i da ne mogu da iznesem neku činjenicu, istinu. Bila sam odista jaka do sada... Molim vas. Vi ste mi jedini dom osim ovog mog pakla. Upomoć!