U diskusijama u ovoj temi se poteglo ovo zanimljivo pitanje, pa me zanima kakvo je vaše mišljenje i zašto je takvo?
Sloboda- veća ili manja nego pre 5000 godina?
Pogledao sam onaj video što je Otaku postavio - odličan je.
Inače ja mislim da su danas ljudi manje slobodni zato što sami sebi grade okove. Generalno su ljudi robovi koječega - neko je pomenuo poroke, internet i sl. Ali nije ni vrijeme ni društvo krivo za to, nego mi sami.
Dakle danas ljudi imaju više MOGUĆNOSTI da budu slobodni, ali oni te mogućnosti uglavnom ne koriste, pa su zato porobljeniji nego mnogi robovi iz prošlosti.
Dakle ljudi sami trebaju naći način da se oslobode.
Taj lik što živi u šumi, i on je jedan primjer oslobođenja, možda malo previše drastičan, ali to jeste sloboda kod njega.
Имамо сву слободу да се вратимо у шуме, само нико неће.
ja sam slobodna ko ptica na grani. za to se čovek mora sam izboriti, ako želi. ne moram da živim u šumi da bih se osećala, i bila slobodna.
Ono o cemu vi pricate nije zaista potpuna, stoprocentna, hard-fuckin'-core sloboda. To je nezavisnost. "Nezavistan sam od ovoga, nezavistan od onoga"... a zavistan necim drugim.
Na primer covek koji zivi u sumi- nije on zaista slobodan. On je nezavistan od ljudi koji zive u gradu, od vlasti, od kurca, od palca. Ali zavisi od sume i onoga sto ona donosi. Zarobljen je sumom. Suma mu sve obezbedjuje, OD NJE ZAVISI. U krajnju ruku, on je zarobljen svojom zeljom da zivi u sumi, nezavistan od drugih. Kada bi se oslobodio i te zelje na kraju, on bi (verovatno) tek tada bio zaista slobodan.
Zato mislim da je Tasmanijski djavo mnogo slobodnija od njega :)
Dakle, prvo se moramo osloboditi u nama samima, da bismo bili slobodni.
Otaku, u pravu si.
Eto, sad moze i da se zakljuca tema :)
Ma jok, zašto ubijati ljudima zanimaciju?
Samo tako- mogu poceti da razumeju slobodu...
Citat:Znam čoveka koji živi u šumi već 30 godina. Peca ribu, bere pečurke, peče rakiju od tih nekih šumskih biljaka. Boli ga kurac. Recimo on nije rob ničega, mi jesmo. Jedan od retkih ljudi za koga tvrdim da je slobodan.
Ovo je meni totalna glupost.
Veća je sloboda zavaliti se u fotelju, zveknuti pivo i najebati se majke Berbatovu nego cimati se da te ne zvekne grom u šumi. Ili šta već udara u šumi. Neki međed recimo.
Nis' ni ti slobodan Tulume. Ne bi da ti rusim Sneska, ali ubizajenje ga....
Citat:Ovo je meni totalna glupost.
Veća je sloboda zavaliti se u fotelju, zveknuti pivo i najebati se majke Berbatovu nego cimati se da te ne zvekne grom u šumi. Ili šta već udara u šumi. Neki međed recimo.
Jebiga Tulumbac, trebaju pare i za stan i za fotelju i za televizor i za kablovsku i za pivo-da bi mogao Berbatovu da jebeš majku ko čoek. Za to sve neko te dobrano jebe u dupe nedelju dana.
Napisao sam u tom gore postu da sam ja izdržao mesec, možda malo jače u šumi. Bilo je odlično, ali sam se ipak vratio u fotelju da jebem majke. Ako me razumeš... :)
Citat:Ono o cemu vi pricate nije zaista potpuna, stoprocentna, hard-fuckin'-core sloboda. To je nezavisnost. "Nezavistan sam od ovoga, nezavistan od onoga"... a zavistan necim drugim...
Kada bi se oslobodio i te zelje na kraju, on bi (verovatno) tek tada bio zaista slobodan.
Ово о чему ти причаш је схватање слободе карактеристично за источњаке. Зато рекох да је требао прво да напише шта сматра под слободом. Независност је уско повезана са слободом. Што је више има, већа је слобода. Онда, користи се и у другим контекстима (слобода да убија, пљачка...) који немају везе са ослобађањем од жеље. Можда постоји неко ко се ослободио сваке жеље, али сигурно се није ослободио потреба (и даље мора да једе, пије...), тако да ни он није стопроцентно, хардкор слободан. По том схватању слободни су само мртви.
А онда су измислили реинкарнацију, да се радилице не би самопоубијале у силној жељи за слободом.
Него, шта сам оно хтео да кажем... а да, несугласице се јављају зато што подразумевамо различите ствари под тим термином.
Sloboda je kad ne moraš da zadržavaš prdež u guzici!
Слобода је одувек била иста. Колко пара (утицаја) толко и музике. Ако желиш можеш имати слободе колико ти душа иска ако имаш утицаја или довољно памети, а ако имаш обоје онда си главни и не да си слободан већ и другима диктираш слободу.
Manja!
"Ljudsko biće nije samo praktično biće već i biće osuđeno na slobodu, a samim tim i odgovorno za svoju egzistenciju". Sartr
Da li?
Od pre 7000 godina pa do danas, ogromnim napretkom tehnologije, promenile su se ljudske navike, povećao životni standard, puka egzistencija se više ne dovodi u pitanje, ali ponovo smo ograničeni raznim normama (koje podrazumevaju raznolike obaveze), tako da čovek nije puno slobodniji, sve je to fino maskirano, nije banalno robovanje kao ranije. Međutim apsolutna sloboda značila bi apsolutni haos, pad morala, ljudsko društvo bi se našlo u rasulu.
Ono što sam napisao na gambijevoj temi da su ljudi nekada bili slobodniji odnosilo se na period od pre 20-30.000 godina. Pre 5.000 godina su već napravljeni obrisi države i ljudskog društva u kome i danas živimo. Pre 5.000 godina egipatska država je cvetala, a znamo da su kasnije svi plagirali Egipat.
Slobode se sa vremenom progresivno smanjuju i to je jedina istina.
Međutim, šta god Sartr pisao i mislio, ljudsko biće je u stvari osuđeno na neslobodu mada uvek teži slobodi. Čak i pećinci su znali za ograničenja mada ni iz daleka kao danas. Npr. teritorija drugog klana, sezonske prilike, priroda je tim ljudima nametala strašne izazove. Sve u svemu nikada nije bilo lako i uvek se robovalo nekome ili nečemu. Život bez ograničenja, barijera i izleta sa druge strane barijere ne bi bio zanimljiv.
Potpuno sloboda i nezavisnost je propast. Čovek je društveno biće. Mora da zavisi u nekoj meri da bi opstao, bez obzira gde je u hijerarhiji, ostati umno slobodan, duhovno, u okviru čopora koji obezbeđuje egzistenciju (državi jelte) je bit, suština. Ko je misli da je slobodan on je stvarno slobodan. Ako je neko lud, i zatvoren je u nekoj ustanovi i misli da je slobodan, on je mnogo slobodniji od bilo koga ko sedi u fotelji pije pivo i psuje likove na tvu.
E ovako. Nešto sam konto, a i sjetio sam se jednog dijela iz Fromove knjige "Bekstvo od slobode". Naime postoji "sloboda od" i "sloboda za".
"Sloboda od" je u stvari nezavisnost - dakle to podrezumijeva slobodu od tiranije, slobodu od robovanja bilo kome ili bilo čemu (računajući i poroke).
"Sloboda za" je sloboda da se čini ono što se želi.
E sad ljudi "bježe" od te "slobode za", jer kada bi je ispoljavali, bili bi u opasnosti da budu društveno odbačeni. Postoji čitav niz ponašanja, pa čak i stavova, koji su potpuno normalni i logični, koji NISU PROTIVZAKONITI, ali na koje društvo ipak gleda poprijeko. Ili čak ni NE GLEDA poprijeko, ali ČOVJEK NIJE NAČISTO KAKVA ĆE BITI REAKCIJA DRUŠTVA. I zbog toga ljudi "bježe" od slobodnog ispoljavanja takvih stavova i ponašanja. Da bi neko "imao pravo" na tu slobodu, bez bojazni od negativne reakcije, mora imati jak položaj u društvu.
Jedan primjer takvog ponašanja je (za muškarce) plesanje u disko klubu. To nije ni protivzakonito, niti se time krši neka društvena norma, niti se na to nužno gleda poprijeko. Ali opet postoji opasnost da na taj ples ljudi negativno odreaguju. Zbog toga se većina muškaraca ne usuđuje da pleše u diskoteci, dakle oni nisu potpuno slobodni.
Eto, recimo onaj koji opušteno pleše u disko klubu, i ko pritome ne misli mnogo na reakcije ljudi, taj je slobodan u smislu pozitivne slobode, dakle "slobode za".
Citat:Zbog toga se većina muškaraca ne usuđuje da pleše u diskoteci, dakle oni nisu potpuno slobodni.
Citat:Eto, recimo onaj koji opušteno pleše u disko klubu, i ko pritome ne misli mnogo na reakcije ljudi, taj je slobodan u smislu pozitivne slobode, dakle "slobode za".
Јовичићу, удај се за мене!