Ја сам скоро у полусну сам себе звекнуо песницом по фаци, што ме је натерало да се тргнем и запитам који ли ми је курац био.
Paranormalno
Ja sam par puta zid roknuo. I to zna jebeno da bude. Inače, pazite se mesečara, mogu da zamisle da ste međed, neprijatelj ili tako nešto i da probaju da vas umlate na mestu. :P Imaš slučajeve gde su ljudi oslobođeni optužbi za ubistvo baš zbog toga što su to uradili u nesvesnom stanju - snu. Kul, zar ne?
Ovo nije paranormalno,ali ipak zanimljiva prica.Poslednje reci mog pradede kog se vrlo malo secam jer sam bio bas mali su bile upucene mom dedi i glasile su:,,Cuvaj mi Nikolu" (Inace,to mi je ime :D) Znas koji je bedak da znas da si nekome toliko znacio,a ne secas ga se skoro uopste?
Mada je objašnjenje sledećeg slučaja verovatno jednostavno, meni je ipak ostao u sećanju pod kategorijom paranormalnog:
Imam fotografiju iz ranog detinjstva na kojoj su me slikali sa moje dve tetke, ispred njihove kuće. Slika je načinjena po sunčanom danu, tako da je vrlo jasna i svetla, s tim što je skoro polovina fotografije u dubokoj senci kuće. Taj deo je toliko mračan da se detalji dvorišta koje je u senci skoro ne raspoznaju. E sad, ja sam tu sliku mnogo puta gledao i na njoj sam video samo moje dve tetke i mene u naručju jedne od njih. Međutim, mnogo godina kasnije, na dan kada je deda tih mojih tetaka umro, sasvim slučajno smo u kući počeli da pregledamo porodične fotografije i kada sam uzeo u ruke tu fotografiju, u mračnom delu slike sam ugledao tog njihovog dedu kako stoji i smeje se. Na prvi pogled se teško uočavazbog velikog kontrasta svetlog i mračnog dela fotografije ali je definitivno i on na slici.
Logično objašnjenje je da ga svih prethodnih godina nismo primetili zbog senke, ali je malo čudno da sam ga prvi put primetio na slici upravo onog dana kada je čovek umro.
Ta slika mi je posebno draga upravo zbog ove priče.