Eh ovako. Kada sam imao 19 godina, sjebao sam drugovo auto, onako samo za otpada je bilo. Bio malo pod gasom, i uzeo od druga auto da odletim po ovog jednog sto je bio u gradu. Ja onako pjan, fino vozio tamo, nista strasno. Kada smo se vracali, ja ga onako stisnem momacki. Zadnji put kada sam pogledao u instrument tablu bilo je 120 (kasnije su procjenili da sam isao izmedju 120-140). Elem, ja onako pjan nisam vidio ogromnu rupu na putu. Citav tocak je stao u tu rupu ali bukvalno. Sjecam se da mi je izletio volan iz ruku, poslije toga se samo sjecam da sam se probudio sa drugom na sebi, lezali smo na mojim vratima. Sutradan sam tek skontao sta je i kako bilo.
Rupa nas je direktno uputila ka jednoj drvenoj banderi. Nju sam onako izrezao za u sporet. Auto se okrenulo za 180 stepeni i udarilo u drvenu ogradu i savilo one stubove (novi neki debeli stubovi) do zemlje, a auto je tu stalo na mojoj bocnoj strani. Znaci auto je stojalo pod uglom od 90 stepeni, na dva ta stuba, a ograda od one bodljikave zice. E to nije ono najgore. Ta ograda je jedino sto nas je drzalo da ne odemo 50 metara dole niz brdo u neku sumu. Da smo prosli kroz ogradu prevrtali bi se do dole garant. Da nismo udarili u banderu samo bi preskocili ogradu i dole se prevrtali. Falilo je 20 cm da promasim banderu. Ja sam napravio preko citave sajbne onu fleku od udarca glavom. Nogama sam izvalio svu onu plastiku uspod volana. Drug je to isto uradio samo u manjoj mjeri. Ja sam prosao bez ijedne modrice,ogrebotine a drug je malo rasjekao glavu kada je pukao od moju glavu u trenutku udaranje u ogradu. Proletila je neka sipka iz motora izmedju nas dvojice i zabila se ispod zadnjeg sjedista.
E to je to. Bandera nam je spasila zivot, tih 20 centi.
Jel treba da napomenem da nismo bili vezani?
Imao sam sreće...
Sa' će, jašta. Ja ne verujem u boga ni bilo šta u tom stilu, al' kontam kako radiš da se tako i vraća. Mora da sam onda mnogo dobar. :)
Remac, jebote.
koga briga dok je dobrih modova da brišu;)
Ne na defincije nego onaj poznati vukajlijaški verbalni hejt ateista, deista itd:D
Remac, jebote! o.O
Eh da. Jedared sam popio pola litre votke i poduvao par džoinata. Prvi put mi beše to sve. Ne znam kako sam došao kući ni šta sam radio. Kasnije mi pričali da sam se 'zbljuvao na svako drvo na glavnoj ulici, uništio pola "kluba" i onesvestio se na trotoaru. Rekoše da sam zamalo završio na ispiranju. Sreća. Al' ne zbog ispiranja nego što me keva nije ubila kad je saznala.
Najadnija novogodišnja noć.
31.12. te godine sam radila do 19h i trebala da otputujem da budem sa svojim detetom.
Jedva stignem do stanice (bilo je to u doba kretenskih sankcija) i ... otkazan polazak busa!!! Malo je falilo da se stropoštam od muke (nosim u tašni kamion za dete koji je košta jedno 2.3milijarde dinara). Krenem da proverim kada kreće naredni bus (i ako krene neću stići do svog deteta do ponoći) i vidim da su moji saputnici nekakve pijandure ili nekakvi nesretnici. Svi su mirno primili vest da nema busa do sutra ujutru, samo sam se ja rasplakala. Službenica me pozove na stranu i kaže mi da joj se javim za pola sata.
Meni je i dalje bilo teško, plakala sam kao kiša: pa zar ne mogu sa svojim detetom da dočekam ni N.G?! Inače, tada sam bila razvedena, bez stana, imala sam privremeni posao od kog nisam mogla da platim stan i živim sa svojim detetom.
Odem iza nekog smrdljivog kioska i krenem da plačem iz sve snage. Osetim da me neko lupka po ramenu. Okrenem se i ispred mene, u mrklom mraku, stoji čovek mojih godina. "Pita" za razlog mog očaja i ja mu objasnim sve od početka (bio je gluvonem). Nekako mi "kaže" da se ne sekiram, da će to proći, da ću ovu N.G. da provedem uz svoje dete, da ću dobiti posao i da ću imati svoj stan. Odemo zajedno do šaltera (prestala sam da plačem, prošlo je pola sata) i čujem da još narednih pola sata treba da čekam i da SAMO JA dobijam karte za neki drugi bus. Taj čovek mi je pravio društvo, ispratio me, lepo smo se pozdravili, čestitali N.G. jedno drugom. I sada znam, i onda sam toga bila svesna: mogla sam bilo gde da provedem to vreme sa njim-ništa mi se ružno ne bi desilo (bio je "med, medeni", ljudina od čoveka).
Nakon gpola godine sam dobila posao "za stalno", usavršavanje o trošku države, rešila sam svoje stambeno pitanje i konačno sam živela sa svojim detetom.
Nekako mi "kaže" da se ne sekiram, da će to proći, da ću ovu N.G. da provedem uz svoje dete, da ću dobiti posao i da ću imati svoj stan.
Nakon gpola godine sam dobila posao "za stalno", usavršavanje o trošku države, rešila sam svoje stambeno pitanje i konačno sam živela sa svojim detetom.
Hoces reci da je on predvideo buducnost i pogodio, ili da ti je ulio nadu?
Ne, ulio nadu. Meni se te večeri slomilo i srce i snaga.
E kad sam preživela prvi seks, preživeću i sve ostalo.
Uh... Pričaj nam malo o tome.
Лоше је што причате како вас укењало, о томе се ћути, навлачите урок!
http://img.dailymail.co.uk/i/pix/2007/08_02/crystalball_468x317.jpg
Ne možeš od sudbine pobeći...
Tu si u pravu, računi uvijek stižu :)
Mene nije "loše ukenjalo", ima i pozitivnih ishoda.
Не не мајо, мислила сам на то како вас посрала срећа. Мене никад на пример није зауставила полиција за годину дана возикања скоро сваки дан. Или су непосредно пре мене неког зауставили, или ме не виде да јурцам или се баш задеси да успорим због нечега (семафора, пешака, неког испред мене) баш кад ћу наићи на радар. Да не причам што ми се десило да гомилу пута заборавим да уплатим паркинг, а нем ниједну казну. Морала сам да испричам, ал контам да ће ме већ сутра однети паук што сам паркирала на псеће говно :)
mylyca
Лоше је што причате како вас укењало, о томе се ћути, навлачите урок!
Sujeverni stvore. :P :))
Ja nemam srece ich.
Doduse jednom sam pala sa grede slomila obe kljucne kosti. Sreca je bila sto nisam slomila vrat (tako mi doktor reko aj sad vi meni recite de je sreca)
U hali pionir sam se zakucala u ono staklo na klizanju, sreca je bila sto nisam polomila pleksiglas. Ali sam ga izbalavila profi.
I tako. Imam samo sitne srece u velikim nesrecama :)))
Није то сујеверје, то је везано за неке друге ствари. Многи људи ти на такве приче несвесно пожеле зло и завидни су, по принципу ''јебо маму, како мени никад тако, који си ти усер'', а сви знамо колика је снага мисли :)
U stvari, sve se svodi na razmenu pozitivne i negativne energije, je l' tako Mylyce?
Ja se slazem, sve se svodi na energiju, kuku mene! :)
A, sad bez zajebancije, bas stvarno to mislim.
Darling, omašila si temu. Narcisi su na drugom mestu :)))
Не баш мрмуне, пошто не постоји позитивна и негативна енергија, само јача и слабија. Она коју човек може да поднесе и она коју не може, па му наноси бол и има лоше последице :)
Tačno, ljudi se boje da ispričaju kada ih zavali nekakav pozitivan splet okolnosti. Ko' da će neko to da im oduzme?!
Nisam, bas sam 'tela svuda da se pofalim kako se sve svodi na mene. :)))
A vidim i vi se slazete. :))
Ne, sad ozbiljno. Milica je potpuno u pravu za ono sto je rekla za snagu misli. Treba da budes mnogo jak i imas mnogo energije da odagnas snagu te negativne energije koju izaziva zavist u ljudima. To se vezba celog zivota, a posebno je tesko ako si jos empata, pa upijas tudju energiju. Meni se desavalo da se posle samo razgovora sa nekim ljudima osetim iscrpljeno kao da sam na samrti. Kad to shvatis, naucis i da se branis od toga. E to je sreca.
Postoji i pozitivna i negativna energija. Ako je grejanje -pozitivna, onda je hlađenje negativna energija. To ti je aksiom.
Ko' da će neko to da im oduzme?!
Мајо, ниси ни свесна :) Наравно да може да ти одузме, је та срећа ти не припада, она не припада никоме. Само се курва, гужва душевне постеље и наплаћује бездушно ко и свака курва! :Д
Edson Arantes do Nas
Postoji i pozitivna i negativna energija. Ako je grejanje -pozitivna, onda je hlađenje negativna energija. To ti je aksiom.
Evo, Mylyce, lepo kaže čovek.
Није, зато што и од топлог има топлије, што значи да је то мање топло уствари само више хладно него топлије. Тако да, све што постоји је сачињено од контрадикција и баланс најквалитетније покреће.
Fora je sto ljudi misle da na svetu postoji odredjena kolicina srece, i da, valjda, kad ja capnem od tog komada, nekom drugom ostane manje, i mnogo je tih koji bi da se tepaju za tvoj komad srece ko za parce pice; ogranicena razmisljanja, te sve sto zamisljaju takodje postavljaju sa granicama. treba neko da im pojasni da je sreca neogranicena i da ne mora da je kradu.
Mora da se zasluži.
Mili, to je za tebe ipak apstrakcija. Kada energija mijenja iznos, mijenja predznak. Jebiga, fizika. Jesi čula za sinusoidu? Nego, reci mi dali si ti ova ljepotica na avataru ti?