VPrijavaPrijavi se

Takmičenje vukajlijaša u pisanju sastava

Arhiva124 odgovora· poslednji 6. nov 2011.
ЈО

Pravila su sledeća.

Neko zada temu. Tema ostaje na snazi tri dana od trenutka objave. Ostali mogu sastave da ocjenjuju na skali od 0% (totalni promašaj, apsolutni idiotluk) do 100% (zajebo si Dostojevskog) - otprilike kao kod recenzija igrica. Broj sastava koji mogu da učestvuju na temi je neograničen. Pobjednik je onaj koji bude imao najveću prosječnu ocjenu. Ocjenjivanje traje dok svaki sastav ne dobije po pet ocjena od različitih vukajlijaša.

Nakon toga se zadaje sledeća tema. Temu može zadati onaj ko je pobjedio na prošloj temi, ili, ako on nema inspiracije bilo ko drugi.

Ocjenjivanje treba da bude objektivno.

Ovo takmičenje je trajno, i na duge staze će se gledati koji autor ima najviše pobjeda u pojedinačnim temama, kao i najveći ukupni prosjek, (prosjek prosječnih ocjena za svaku temu na kojoj je učestvovao).

Evo prve teme:

21. vijek - pogled u budućnost

P.S.

Može se takođe povećati broj ocjena po sastavu, ali se zvaničan prosjek može računati tek nakon što je najmanje 5 ljudi ocijenilo sastav.

· · · · · ·
LK

Па отвори ти кад већ имаш идеју , није то забрањено...........

Ни на небу ни на земљи

Када ти већ нисам рекао док сам имао прилике, онда да ти бар напишем. Допадаш ми се. Да ли сам ја нешто пермутовао, јер волиш да пипкаш људе док причаш са њима или је нешто друго у питању, нисам сигуран. Твоји брзи, одсечни покрети и твој осмех дају ти враголасту ноту која се малом лику који ми седи на рамену и наговара ме на глупости изузетно свиђа, да не помињем твој парфем. Мали црвени лик са репићем неће да стане, ово што ти сад шаљем је његово дело, он је крив за све, ја немам ништа са тим. Када се све сабере, одузме, дода и подели, штета.

VU

Ni na nebu, ni na zemlji

Dole, lepo, šumovito, ptice cvrkuću a meni nije do toga. Gore, oblaci, letenje, uzbuđenja, adrenalin, tako divan i jak da se userem ponekad od straha a ponekad me muči pitanje hoću li uspeti, hoću li već nešto uraditi. Ne znam, nekako mi je bolje ovako, na nekom neutralnom terenu, samo posmatram dok drugi propadaju, nećkaju se, uspevaju u onome što su naumili. Ponekad im se pridružim na kratko i uradim i ja nešto a onda se vratim i nastavim da posmatram kao neki Veliki brat. Ponekad ulovim neku lisicu i iskoristim je jer zečja šapa više ne pomaže, a ni detelina sa četiri lista. Ćutim, gledam i lebdim.

EN

Ni na nebu ni na zemlji

Imao si moc, svu moc koju je iko ikada imao nada mnom. Mogao si me barem jednim udarcem, jednim smirenim sapatom, jednim obicnim "Zbogom" vratiti na zemlju. Ostaviti da zivim zivot, a ne bajku. Ili me samo uzeti za ruku i opet uzdici na nebo, ono nase savrseno nesavrseno nebo na kome odzvanjaju samo nasi glasovi, zvuceci savrseno rastimovano.
Umesto toga, drznuo si se da me ostavis da lebdim, tu negde izmedju, nada me dize ka nebu, strah me spusta ka zemlji- kada, umorna od borbe izmedju vere i stavrnosti, dotaknem tlo, osecam da tu ne pripadam, kada, puna poleta za koji mi je dovoljan daleki dasak vetra sa tvojim mirisom, dotaknem nebo, bojim se da cu opet pasti pod mlaz vrele vode koji ispire snove i od kog gubim snagu da nastavim dalje.
Mogao si me spustiti na zemlju. Zamislim nekada taj prasak, zamislim kako se raspadam u milion delica, od kojih svaki krece na razliciti put da opet nadje tebe. I boli me, kao da je stvarno sve to kidanje. Opet, mozda bi me to pokrenulo da te trazim na svakoj tacki zemaljske kugle, mozda bi mi dalo hrabrosti.
Ovako, samo lebdim...jos se nadam da cu dospeti do neba...i jos se plasim da cu se vratiti na zemlju...i ne znam da li igde pripadam...

SK

Ni na nebu ni na zemlji

Kad sam na brdu - čudak sam
Kad sam na drvetu - budala sam
Kada se popnem na zgradu - misle skočiću
Kada siđem u kanjone - misle izgubiću se
Kada letim oblacima - misle da sam lud
Kada siđem i hodam putima - misle da sam beskućnik
Nebu ne pripadam
Zemlji ne pripadam

SK

Ajde da oživimo ovu temu, da se piše nešto, jebiga. Bila mi je draga tema, al ste usrali. ĐE TAJ JOVČIĆ KAD JE NEŠTO PAMETNO U PITANJU?

Jebiga, Jove, kenjaš tamo o stvarima za koje te uopće niko ne jebe ni 2% a ovakvu temu ostavljaš na cjedilu. Stidi se.

AU

Hajd da ne otvaram novu temu.
Dakle poštovane kolege od pera i tastature nemili smo svedoci raznoraznih knjiga koje štancaju estradnjače. Pošto one literarne veze s vezom nemaju, a upitno je da li uopšte znaju baš SVE te silne slovne znakove one unajme nekog da za njih piše dok im oni ili one prepričavaju svoje dogodovštine. Tako nastane neko autobiografsko literarno remek-delo.
Pa sad, neko da napiše u jednom postu događaj, njegovim ili njenim rečima a mi ostali to preobličimo u radnom narodu, građanima i građankama čitljivo štivo.

Za ili protiv, da čujem.
Npr. ISPOVEST NAJVEĆE SPLAVARKE SRBIJE

Citat:Bilo je to još na početku srednje. Nit' sam ja šta učila nit' šta znala da radim. Znali su svi da od mene neće biti ništa. Jednom tako ispijamo mi kafe kod Jece kad upade njen neki tamo, mislim da se jebala s njim al nikad nije htela priznati.
Gleda on mene tako, gledam ja njega, pitam ga- Šta hoš? Kaže on- Mogla bi ti mala i pevati, duge noge za igranje imaš. Ja ono ništa, kontam, pusti me budaletino matora, šta sad tu ja....ovo ono al ponovi on to boga mi još jedared. I ja boga mi i kontam- Što ne bi'? Kad može ona drolja raspala seme joj se zatrlo, nikad sreće ne imala, oću i ja.
I kažem ja njemu tako- Hajd da vidim ja taj tvoj studijo. I odvede on mene u šimšire pa u studijo, ostalo je bila istorija što bi 'no neki rekli.

E hajd sad ovaj početak teksta uobličite. Naravno epiteti, rariteti, atributi, elementi ruske književnosti, haiku, proza i sve ostalo- obavezno!
Ko zna, možda vas neko i angažuje.

Prijavi se na vukajlija.com da bi odgovorio.Prijavi se