Eo moje budaline, Megi, volim je ko brata. Najžalije mi je što nemam ogradu oko dvorišta pa moram da je držim u boksu, a voli trkanje i slobodu više nego da jede. Al bukvalno. Ujutro kad je hranim, znam da je gladna, al ona istrči iz boksa i ne moš je vratit dok se ne istrče bar 10 minuta. Nea veze što sam joj napunio posudu za jelo. Kad je bila mala, dok još nisam imo boks, držo sam je u šupi, i zatvaro vratima koja se samo stave, nisu ni prava vrata, a imaju prostora gore jedno 20cm do krova. Ona se ladno popela na neku policu što je tu blizu, provukla kroz tu rupu između vrha vrata i krova i skočila sa skoro 2m visine, samo da ne bude unutra. Nisam je ni vratio, uveo je u kuću, zaslužila je bila.
https://fbcdn-sphotos-d-a.akamaihd.net/hphotos-ak-snc7/302529_4746285661175_1895154876_n.jpg
Saće godinu dana u decembru.
Imam samo problem što je neposlušna dosta, iako se sad popravlja malo, al kontam da je zbog toga što celo leto nisam bio kući, a keva je razmazila.
Inače, nije ni mazna nešto, samo trkanje, igranje, skakanje i tako to..
Imam problem, baš zbog nemanja ograde, moram baš da je kontrolišem kad je pustim iz boksa, ode ponekad za nekim prolaznikom, pa je ne moš vratit, a znaju se ljudi uplašit jebiga..