Jedini su se naivni razočarali (a i ja sam tad naivan bio).
Realno, teško je očekivati da se za 10 godina nešto mnogo promjeni na bolje u državi koja je uništena ratovima, sankcijama, bombardovanjem, izolacijom i koja je uz to imala silne probleme (Kosovo, Crna Gora, Hag, donošenje Ustava, tužakanje sa BiH i Hrvatskom, mafija, korupcija, itd.)
Napredak je postignut u tome što više nismo u izolaciji, nismo vodili nikakve ratove, nismo pod sankcijama, uglevnom smo imali bolji ekonomski rast nego 90-ih (osim za vrijeme SEKE), neke reforme su sprovedene itd.
Moglo se uraditi i mnogo više, ali očekivati da sve bude optimalno je naivno.
U Kini je 30 godina ekonomski rast (realni, po Američkim podacima) skoro najveći na svijetu (preko 10 posto). I to je u kontinuitetu. Ni SEKA ih nije mnogo zajebala. Ali ipak, standard im je i dalje daleko ispod Američkog ili Zapednoevropskog, pa čak i ispod srpskog.
Kad se kreće od nule ili od vrlo tanke osnove, treba MNOGO godina da bi se dosegao neki standard "kao sav normalan svijet". A mi imamo velike apetite, jer pod "normalnim svijetom" podrazumijevamo isključivo zemlje EU, Kanadu, Ameriku, Australiju i sl.