Suočeni smo sa poplavom vesti u kojima se glavni akteri iživljavaju nad jadnim i nemoćnim životinjama,
a onda sa komentarima, u kojma se glavni akteri iživljavaju nad jadnim i nemoćnim monstrumima,
a zadim sa modovima, koji se iživljavaju na svemu živom...
Da li je to neko pomodarstvo, ili su se u Srbiji, najzad razvile empatija i saosećanje sa drugim živim bićima (narodu poznatijih kao džukele, da budem jasan)?
Da li način razmišljanja poput ''razvalio bih ti pičku krvavu, kurvo, kurcem bi ti izvadio oči, a onde te tako ćoravu bacio u istu reku''
svedoče o krhkoj slovenskoj duši, zgroženoj i zanemeloj nad strašnim zločinom, ili o poremećenom sistemu vrednosti (i svesti)?
Mnoga se pitanja nameću, ali sam siguran da Vi, dragi vukajlijaši, imate odgovere na njih (i naravno na one, koje vas niko nije pit'o)...