Da li ste se ikada osećali kao da vas guši gomila najrazličitijih stilova oblačenja koja dolazi iz svih pravaca?
Da li vam je ikada bilo muka od najmanjih grupica ljudi koji "dele iste poglede na svet"?
Ili grupa ljudi koja se slučajno našla zajedno, ali imaju tu potrebu da se sukobe sa suprotnom stranom?
Otvorila sam ovu temu zato što se mnogi fokusiraju isključivo na stilove oblačenja. Naravno, jednim delom mislim i na to, ali takođe mislim i na kombinacije koke se stalno sukobe: ateisti-vernici, štreberi-face, gimnazijalci- klinci iz stručnih škola...
Čemu ta podeljenost?
Zainteresovala me je ova tema zato što sve češće nailazim na osobe koje se izjašnjavaju kao pripadnici neke grupe i uopšte ih ne zanima ništa van te grupe, a sposobni su satima da brane svoj stav. Tipa, ako volim stare horor filmove, ne možeš sa mnom pričati o novim horor filmovima, oni su sranje. Ako sam vernik, smaraću nevernika do iznemoglosti, da mu po svaku cenu nametnem svoj stav (važi i obrnuto). Ako se oblačim kao metalac, nemoj ni slučajno da mi potežeš priču o narodnjacima.
Začudo, ljudi naklonjeni jednoj grupi imaju apsolutno isto razmišljanje kao i ostali članovi grupe, iste stvari mrze i obožavaju. Da li je normalno da baš svaki metalac mrzi nu metal, a smatra da je sam doneo tu odluku i da niko ne utiče na njega?
U jednom trenutku shvatiš da su svi isti, iako svi forsiraju različitost, sve manje zadržavaju svoje ja.
Dakle, šta mislite, da li bi bilo lakše bez svih tih grupica, stereotipa, predrasuda, osuđivanja i nerazumevanja?
Ili ste još jedna osoba koja smatra da samo sa određenim ljudima može da pronađe zajednički jezik?