Ideologija i filozofija metala

Metalci često optužuju određene ljude da su pozeri zbog toga što se oblače kao metalci i izigravaju metalce, a pri tome ne razumiju suštinsku ideologiju metala.

Ja nisam metalac uopšte. Niti "true" niti "pozer".
Sviđaju mi se određeni bendovi i pjesme iz žanrova koji se mogu svrstati u metal ili malo jači hard rok, ponekad ih slušam i to je sve. Ništa više od toga.

Nevezano za mene lično, želio bih postaviti jedno pitanje.

Kakva je to zaista ideologija i filozofija metala koju neko treba da razumije da bi bio "pravi" metalac?

Dalje, kao što ste primijetili, u određenim mojim definicijama u poslednje vrijeme bio sam jako kritičan prema kompletnoj metal subkulturi. Samu metal muziku nikada nisam napadao, nego sam napadao određene aspekte subkulture koji su po meni krajnje nelogični i čak iritantni.

Što se tiče same metal muzike moj stav je da se radi o žanru koji spada u najvitalnije, najraznovrsnije, najautentičnije i najumjetničkije žanrove popularne muzike.

Međutim u metal subkulturi slijedeće karakteristike me JAKO nerviraju, pa bih zamolio metalce da mi pokušaju objasniti zašto su one toliko prisutne:

1. Metal elitizam - shvatanje po kome je metal superiorniji od drugih žanrova muzike. Metal se veliča kao umjetnost, a po ostalim žanrovima se pljuje i tvrdi se da su komercijala.

2. Izjednačavanje brutalnosti i kvaliteta - Kvalitet nekog metal benda se mjeri samo njihovim stepenom brutalnosti (što je po meni jako površno). Dakle ko žešće, glasnije, beskompromisnije i brže svira - taj je automatski BOLJI i KVALITETNIJI bend. Tu je prisutno čak i izjednačavanje RUŽNOĆE i kvaliteta. Dakle što je muzika nekog benda ružnija - tj. melodijski ogoljenija, disonantnija, i uopšte više nalik na neartikulisanu buku, utoliko se dotični bend smatra kvalitetnijim. Pri tome se svaka tendencija ka lijepim zvukovima pljuje i proglašava komercijalom.

3. Stalna fasciniranost morbidnošću - smrt, đavo, antihrist, krv, propast i tome slično glavne su teme. Previše čudne ikonografije i previše fascinacije horor filmovima. Kad ih upitamo čemu sve to, metalci kažu, da to služi da kod ljudi izazove katarzu, te da će nakon slušanja takve muzike negativna energija biti potrošena, a čovjek usmjeren ka ljepšim stvarima. Ja se s tim ne bih složio. Smatram da je za katarzu potrebno prethodno jako povećati dramsku napetost, upoznati publiku sa likovima, učiniti sve jako važnim i svečanim i tek onda, prikazati katastrofu, za koju se tačno zna zbog čega je do nje došlo. Tako prikazana smrt i propast će zaista ostvariti trajan efekat na čovjeka i inspirisaće ga da bude bolji u životu. Pokazaće mu prave vrijednosti. To je Šekspir postizao u svojim tragedijama.
Međutim, kad neko par sati dnevno sluša samo muziku o smrti i o klanju, time ne dolazi ni do kakve katarze. Čak šta više tu su i život i smrt krajnje devalvirani i sve se to radi iz čiste zabave. Gubi smisao. Nikakve katarze tu nema, tu je samo prisutna brutalnost radi brutalnosti i "zajebanost" radi "zajebanosti".

4. Zabluda po kojoj metal može promijeniti svijet. Rasipanje buntovničke energije ni u šta. Ja vam garantujem da će više promijeniti svijet neki buntovnik koji pametno i smišljeno koncentriše svoju buntovničku energiju ka ostvarenju jednog, konkretnog cilja, nego neko ko svu tu energiju potroši na pišanje uz vjetar i divljanje na koncertima.

5. Bespotrebna težnja da se bude "bad guy" - dakle "opak" i "zajeban" ?
Čemu to? Čemu jebeno prikazivanje onog znaka:

http://termoli.files.wordpress.com/2009/11/corna.jpg

Šta se time poručuje? "Ja sam mnogo zajeban lik. Ideal mi je veličanje moje vlastite zajebanosti i poštujem satanizam i ostale vidove glupog i bespodrebnog buntovništva."
--------------------

Sve u svemu, svi ti elementi metal subkulture ne bi bili ni izbliza toliko iritantni, da ih metalci ne shvataju ozbiljno. Sve bi bilo OK da oni kažu "Ma to je sve samo zajebancija." I mnogi od njih će to i reći. Ali činjenica je da za njih to ipak nije samo zajebancija. Za njih je to bitan dio njihovog identiteta. A meni je, krajnje nejasno, kako neko može učiniti jednu tako apsurdnu i glupavu stvar, kakva je metal subkultura (ne muzika, samo subkultura), važnim dijelom sopstvenog identiteta?

-------------------------------------------

I još jedna stvar postoji, a to je meni naročito žao. Ljudi prave dihotomiju "metal / komercijala" Po toj dihotomiji metal je kvalitetan, a komercijala (dakle pop, mekši rok, elektronika i svi popularniji žanrovi) su sranje.

Zabluda, po mom mišljenju.

Smatram da unutar samog metala ima koliko hoćeš nekvalitetne muzike. Ima i kvalitetne, ne kažem da nema. Ali ima i sranja koliko god hoćeš. I činjenica da je za neki bend čulo 50 ljudi u svijetu, prije govori o njihovom krajnjem NEKVALITETU nego o kvalitetu. Pored toga i u komercijalnim žanrovima ima vrlo kvalitetne muzike. (Azra je bila jedan od najpopularnijih bendova u SFRJ, ali su bili i među najboljim bendovima)

Pri tome, od svih njih najviše me nerviraju metal elitisti. Kad su već toliki elitisti, što ne otkrivaju prave dragulje iz svijeta muzike koji se mogu pronaći prije svega u klasici? Kad ih toliko zanima ta katarza i ta dinamika u muzici što ne slušaju malo krajnje dinamične i moćne Betovenove simfonije? Što ne uzmu malo pa ne preslušaju "Prsten Nibelunga" - najmoćniji operski ciklus na svijetu, a komponovao ga je Vagner (on je napisao i tekst). Krajnje moćna, a često i brutalna muzika. I ona zaista može izazvati katarzu. Što ne uzmu spjev "Karmina burana" pa ga ne preslušaju u cijelosti (Većina odatle zna samo za refren "O Fortuna")?

I tako dalje. Metal elitisti nastoje nametnuti metal kao superiornu muziku, time čineći veliku nepravdu prema onoj muzici koja je vjerovatno zaista superiorna, a to je klasična muzika.

I ako hoćete, nazovite me snobom, ako hoćete, nazovite me elitistom. Baš me briga. Moj je stav da niko iz hevi metala nije još ni prismrdio vrhunskim dostignućima klasike. I to što ja sad slušam i istražujem klasiku (a priznajem da sam u tome početnik bez mnogo znanja), nije zato da bi se kurčio (iako se i kurčim pomalo :D ) već zato što me radoznalost nagoni da otkrijem onu muziku koja je stvarno vrhunska i koja će me zaista oplemeniti.

Čudi me kako svi ti metal elitisti nemaju taj isti poriv. Kad već toliko insistiraju na kvalitetu, nekomercijalnosti i sl. zašto se onda ne late malo klasike u kojoj ima ogroman izbor muzike najrazličitijeg tipa, a mnogi od tih tipova će itekako zadovoljiti njihovu glad za moćnim i brutalnim zvukovima.

Jedna od najvećih gluposti koju mogu da izjave ljudi koji nisu upoznati sa klasikom je ta da je klasika "za relaksaciju".
Ima klasike za relaksaciju, ali ima i klasike koja te može itekako uzbuditi i iz koje naprosto kulja agresija.

http://metalsucks.blogspot.com/?zx=7f7161a449e748db

Došlo je do podjele 1054. i to prvenstveno iz političkih razloga te zbog razlike u nekim dogmama. Dogme su učenja crkve zasnovana na tumačenju Biblije, a nekad i na tradiciji to jest, sa samom Biblijom nemaju veze.

U tom sporu, sama Biblija uopšte nije bila sporna, nije bila predmet rasprave.

I dan danas, sve crkve, protestantske, pravoslavna i katolička će se složiti 100% oko sadržaja određenih knjiga biblije. Jedino neslaganje je oko toga koje knjige ulaze u kanon, a koje ne. Međutim, one koje ulaze u kanon, kod sviju su identične. A što se samog kanona tiče i tu postoji saglasnost oko otprilike 90% sadržaja Biblije, a možda i više.

evo pogledaj i ovaj sajt:
www.biblegateway.com

Na njemu imaš sve moguće razne vrste Biblije pa ćeš vidjeti da među njima postoji totalna saglasnost.

Protestanti koji su veliki protivnici katoličanstva i koji su sa njima vodili mnogo krvavih ratova, da im je bila sumnjiva Biblija, prvo bi nju napali i nastojali reformisati. Međutim oni to nisu uradili. Upravo se oni najviše pozivaju na Bibliju, a kritikuju katoličku crkvu zbog toga što ima neka učenja koja nemaju veze čak ni sa njihovom vlastitom, katoličkom biblijom.

Ja kao hrišćanin vjerujem, da se sam Bog svojom promišlju i uticajem preko Svetog Duha postarao da se Biblija u svom izvornom obliku prenese i sačuva za sve generacije. Pored toga sama praksa pokazuje da sve crkve poštuju manje-više identičnu bibliju uprkos njihovih velikih razika u učenju i brojnih političkih sukoba. Mislim da i to podosta govori.

Pri tome svemu, ne krijem da je možda bilo nekih sitnih prekrajanja. I ta sitna prekrajanja su možda bila ključna za odbranu neke dogme. Ali danas je to sve poznato. Kontraverze su razriješene, a nauka koja proučava Bibliju na osnovu istorijskih izvora, tačno zna koja su moguća prekrajanja i o tome su rađene mnoge studije. Nije to sve tako prosto i naivno gamby, kao što ti misliš.

Evo pogledaj jedan primjer dokumentovanog, mogućeg prekrajanja Biblije, pa ćeš vidjeti koliko je nauka u tome (otkrivanju autentičnosti i prekrajanja Biblije) danas odmakla.

http://en.wikipedia.org/wiki/Comma_Johanneum

Eto pogledaj koliki članak o samo jednoj rečenici. A ta rečenica je bila bitna za uspostavljanje dogme o trojstvu. I za tu samu dogmu je vrlo diskutabilno da li je biblijski zasnovana, tj. mnogi izvori sugerišu da je dogma o svetom trojstvu čista filozofska konstrukcija zasnovana na grčkoj filozofiji, dok sama Biblija uvijek govori o Bogu Ocu i Gospodu Isusu Hristu, kao različitim bićima, dok je Sveti Duh, prosto Božiji Duh. U samoj bibliji se nigdje ne govori o trima licima jednog Boga, tako da je dogma o svetom trojstvu na vrlo labavim nogama, a možda i potpuno pogrešna.

Dodjoh s'posla i odspavah, pa da bacim po koju.

1. Ako si imao nameru da plasiras raspravu o hriscanstvu, time nas prosvetlis i usmeris ka vecnom zivotu, trebao si jednostavno nazvati temu "Postanite vernici, bog je do jaja". Besmisleno je raspravu o muzickom pravcu usmeravati na pricu o Bibliji. Nema veze jedno sa drugim.

2. Filozofija metala? E, sad siJo mi ga Djura. Neki veruju da postoji, nekima se samo svidja muzika, sto je kod mene manje-vise slucaj, uz neke dodatne primese i modifikacije tog stava. To sto si rekao da su mracni i morbidni tekstovi obicna besmislica, samo je dokaz da znas o metalu, koliko i ja o poglavljima u toj tvojoj Bibliji. Postoji i gluposti naravno, u zadnje vreme sve vise, ali takvi tekstovi veoma cesto imaju preneseno znacenje, ili se u njima veoma lako moze pronaci covek koji trenutno oseca bes ili razocarenje. Mnogi tekstovi su zapravo preslikano misljenje umetnika o stvarima koje ga okruzuju, ili koje su samo u njegovoj glavi.

3. Po pedeset i peti put ovako nesto postujem: Ko poistovecuje "slusati metal" sa martajama, majicama, prslucima, siljcima, kurcima i palcima, ja bih ga zamolio da se negde oko 22h bilo kog dana (radnja zatvorena samo kad pada kisa), nacrta kod spomenika onom muceniku u Studentskom parku, i tamo sa ucenicima beogradskih osnovnih/srednjih skola, nadalje glumi budalu.

S' ljubavlju Bozen.

OK, vratimo se na metal. Ja sam samo u vezi Biblije i hrišćanstva iznio određene stavove zato što sam bio isprovociran određenim stvarima koje su napisane na ovom forumu, a sa kojima se ne slažem, pa sam odlučio da ih pobijem. Nije mi namjera da pretvorim ovo u vjersku raspravu.

A što se samog metala tiče, u cilju konstruktivnije rasprave, kopiraću određeni tekst iz vikipedije, pa bih zamolio metalce da prokomentarišu.

"Lyrical themes (preuzeto sa en.wikipedia.org/Heavy_metal_music )

Black Sabbath and the many metal bands they inspired have concentrated lyrically "on dark and depressing subject matter to an extent hitherto unprecedented in any form of pop music," according to scholars David Hatch and Stephen Millward. They take as an example Sabbath's 1970 album Paranoid, which "included songs dealing with personal trauma—'Paranoid' and 'Fairies Wear Boots' (which described the unsavoury side effects of drug-taking)—as well as those confronting wider issues, such as the self-explanatory 'War Pigs' and 'Hand of Doom.'"28 Nuclear annihilation was addressed in later metal songs such as Iron Maiden's "2 Minutes to Midnight", Ozzy Osbourne's "Killer of Giants", Megadeth`s "Polaris", and Metallica's "Fight Fire With Fire". Death is a predominant theme in heavy metal, routinely featuring in the lyrics of bands as otherwise widely different as Slayer and W.A.S.P. The more extreme forms of death metal and grindcore tend to have aggressive and gory lyrics.

Deriving from the genre's roots in blues music, sex is another important topic—a thread running from Led Zeppelin's suggestive lyrics to the more explicit references of glam and nu metal bands.29 Romantic tragedy is a standard theme of gothic and doom metal, as well as of nu metal, where teenage angst is another central topic. Heavy metal songs often feature outlandish, fantasy-inspired lyrics, lending them an escapist quality. Iron Maiden's songs, for instance, were frequently inspired by mythology, fiction, and poetry, such as Iron Maiden's "Rime of the Ancient Mariner", based on the Samuel Taylor Coleridge poem. Led Zeppelin lyrics often reference Lord of the Rings as well as other mythology and folklore, such as in the songs "The Battle of Evermore", "Immigrant Song", "Ramble On", "No Quarter", and "Achilles Last Stand". Other examples include Black Sabbath's "The Wizard," Megadeth's "The Conjuring" and "Five Magics," and Judas Priest's "Dreamer Deceiver". Since the 1980s, with the rise of thrash metal and songs such as Metallica's "...And Justice for All" and Megadeth's "Peace Sells", more metal lyrics have included sociopolitical commentary. Genres such as melodic death metal, progressive metal, and black metal often explore philosophical themes.

The thematic content of heavy metal has long been a target of criticism. According to Jon Pareles, "Heavy metal's main subject matter is simple and virtually universal. With grunts, moans and subliterary lyrics, it celebrates...a party without limits.... The bulk of the music is stylized and formulaic."3 Music critics have often deemed metal lyrics juvenile and banal, and others have objected to what they see as advocacy of misogyny and the occult. During the 1980s, the Parents Music Resource Center petitioned the U.S. Congress to regulate the popular music industry due to what the group asserted were objectionable lyrics, particularly those in heavy metal songs. In 1990, Judas Priest was sued in American court by the parents of two young men who had shot themselves five years earlier, allegedly after hearing the subliminal statement "do it" in a Priest song. While the case attracted a great deal of media attention, it was ultimately dismissed.30 In some predominantly Muslim countries, heavy metal has been officially denounced as a threat to traditional values. In countries including Morocco, Egypt, Lebanon, and Malaysia, there have been incidents of heavy metal musicians and fans being arrested and incarcerated.31"

Sve su to stvari koje uglavnom srećeš u pravom životu na svakom koraku (ne uključujući Slayer i "agresivnije" bendove) ovakvi tekstovi služe jedino za građenje stereotipa o metalu kao žanru muzike, svako pročita ono što mu odgovara a kod mnogih je to uglavnom ovo "on dark and depressing subject" pa na osnovu toga osuđuju sve bendove, bez obzira o čemu pevaju.

Ima nesto u nacinu na koji si otvorio temu, Jovicicu, a sto mi nikako ne prija. Nema veze sa metalom, hriscanstvom niti bilo cime sto je vec navedeno do sada ovde. Nisam siguran ni u cemu je tacno stvar, ali ne osecam to prvi put. Cini mi se kao da otvaras dubokoumne teme radi cistog dubokoumlja, ne iz neke zabave, zelje za raspravom ili slicnog.
Sad je nejasno i meni, kada pogledam sta sam napisao do sada...
Mislim da sam hteo da kazem: previse teoretisanja, previse pisanja u prazno, premalo iskrenog i autenticnog zivotnog iskustva.
Iskustvo je keva. Ja bih se malo muvao po tim metal krugovima, gledao dokumentarce, isao na koncerte, usao u glavu, krvotok i kostanu srz metal zajednice, da bih shvatio tu "filozofiju metala", ako ona uopste i postoji. Ne bih otvarao temu na internetu. Nije ista stvar, ko zna sa kim razgovaras sa druge strane ekrana.

Otaku, pa slušao sam i ja malo tu muziku, pričao sam i ja malo sa metalcima, i bio sam i ja na nekim koncertima ili svirkama gdje se puštao metal. Fora je u tome da se tada nema vremena, a ni volje za nekom ozbiljnijom raspravom. Ponese te energija ako si na svirci ili ako to slušaš, a u raspravi sa ljudima često može razgovor da se skrene s teme (forumaškim žargonom, nesvjesno počnemo da off-topicujemo) kao što se i ovdje desilo kad se pomenula religija.

Druga stvar, lakše je otvoreno i iskreno pričati o nekim stvarima na forumu nego face-to-face, jer se u realnom životu možeš lakše nekome zamjeriti i sl.

Dakle, slažem se da je praksa za većinu stvari važnija od teoretisanja, ali ipak, ni malo teoretisanja nije na odmet, a kome se ovakve rasprave ne sviđaju, ne mora učestvovati.

Don't think, feel.

Pa, hvala bogu na poslednjoj recenici ;)

There is no need to make such a choice, you can both think and feel.

The supreme Way is not difficult- it simply dislikes choosing.

I am not concerned about superior way, I'm just telling you that you can both think and feel. One does not exclude the other.

P.S.

I mi ga malo pretjerasmo s engleskim.

And who said that they exclude each other?

Necu vise gnjaviti, i ovo malo sto sam napisao posle prvog posta je otislo u vetar.

Ti si rekao "don't think, feel" što implicira da ako misliš, nećeš moći osjećati na pravi način, a to dalje znači da jedno ipak na neki način isključuje drugo. Ili se tako samo meni čini...

Vidis o cemu ti pricam: previse si razmisljao oko jedne proste recenice ;)

A šta ti misliš čemu mozak služi?
Normalno da ću razmišljati!!! Neću pustiti da mi mozak zakržlja.

Stanislave...

Evo sta kaze Cak Suldiner o mizantropiji:

From above and around,
observations are collected
Knowledge is taken in by curious life forms
That may bring hope from beyond
Beneath the giver of life, our sun
An examination of another kind is done

A view from those who stood high
And breathing the sky
An opinion from below and from above

Some were decided, some were not
A few looked away, but none forgot

Misanthrope
Hater of all mankind
There is some hope
For those who own their mind
They came, they saw and acknowledged
Some good, some bad
Opinion: Dangerous

Stay where you are, don't get consumed
By what they created from sheer neglect
In denial of years and years of
shattered souls
That were lost to the power of
Fragile, frightful minds

A view from those who stood high
And breathing the sky
An opinion from below and from above

Some were decided, some were not
A few looked away, but none forgot

Ne postoji ideologija, niti filozofija metala. Metal je muzički izraz u koji se mogu uklopiti različite filozofije, ako je nekome uopšte cilj da ima neku filozofiju. Što se mene tiče, ja sam pre za to da se obrađuju raznolike teme koje najviše inspirišu samog autora, a ne da se radi po nekoj narudžbi ili zato što je u određenom pravcu popularno da se sve vrti oko jednih te istih tema.

Finally.
Time je tema okoncana...