To ti je kad blejis po ceo dan, treba da ucis, a ne uci ti se. Jebao bi, al nemas sta, a i da imas, cemu to. To ti je vreme kad ne izlazis iz stana jer je ispitni rok, da te ne bi grizla savest, a ovamo si poceo da gledas i pikado i kuglanje na tv-u, jer je odjednom i to počelo da te zanima...
to ti je kad nemaš para za pristojan obrok, ali imaš za bilijar i pivo ispred dragstora. Kad čekaš torbu sa klopom od roditelja kao ozeblo sunce a onda pozoves ortake i ono što je trebalo da traje celu nedelju, pocepate za 10 minuta.
To ti je kad dovedeš koleginicu sa faksa prvi put u stan, a baš tad nemaš ni trunku kafe, pa pozajmljuješ od bakice iz stana preko puta. To ti je vreme kad te svi gledaju kao parazita, roditelje zanima samo jedno a tebe zanima sve sem toga... A sledeći rok je uvek dovoljno daleko i uvek ima vremena da se spremi ispit. za sledeći rok, nikad za ovaj sada...
To ti je kad sa onim osećajem u stomaku ulaziš u svoj rodni grad, naročito ako si pre toga položio neki zajeban ispit...
ima toga još koliko hoćeš... suština je da nikad nemaš koliko ti treba, ali da zapravo imaš sasvim dovoljno...