Mali osvrt na delove početnog posta ove teme...
Evo jedna temа i o klasičnoj muzici. Okanimo se predrasuda (klasična muzika je za snobove, izvještačena, nerazumljiva, dosadna, prikladna samo za dan žalosti, bla, bla, bla),...
Onaj ko sa takvim navedenim predrasudama prilazi muzici, teško da može zaista da je zavoli. Neki od takvih će je možda i intenzivno slušati u periodu svog života, ali da li to za takve može biti nešto više od floskule? Teško...
Potpuno sam siguran da bi neuporedivo više ljudi zavolilo klasičnu muziku kad bi joj samo pružili šansu. ...
Možda bi, a možda i ne. Određeni broj da, ali 'neuporedivo više' -sumnjam. Ovo je za mene i prelomno mesto u ovoj temi i evo, ne mogu potpuno da se odlučim da li sam (što se tiče ovakvih promocija) za ili protiv...
Pored toga, gotovo sam siguran da su najveći vrhunci muzičkog stvaralaštva postignuti upravo u okviru klasične muzike - mada i u ostalim žanrovima ima izvrsnih pjesama (kompozicija).
Baš i nisam siguran za ovo, jer merilo za kompleksnost ne zavisi od jednog idioma. Primera radi, džez je kao vrlo složen muzički jezik, (između ostalih nasleđenih načela) prihvatio i evoluirao komlpeksne poliritmove zapada Afrike, koji su melodičnoj muzici zapada Evrope bili strani, a tada možda i nekako nedostižni. Naravno, to nije sprečavalo snobove da složenu muziku nekih delova Afrike etiketiraju kao primitivnu...
Zašto sebi priuštiti takav luksuz da zanemarimo muziku koja sasvim sigurno spada među najveća muzička dostignuća čovječanstva?
Ovo je 'fastfood' vreme koje često ne prašta razne dodatne vantelevizijske vidove kultivisanja svesti... Slušanje dobre muzike time, paradoksalno, i postaje nekakav luksuz.
Naravno, nije sva klasična muzika vrhunska. Ima tu i osrednjih kompozicija, čak i loših, koje su pale u zaborav, kao i u svim drugim žanrovima.
Ustvari, ima tu dosta komozicija koje ne da nisu pale u zaborav (a bolje da jesu), nego se i insistira na njima. Ima tu mnogih čistih proizvoda sujete i egzaltacije kroz sujetu. Neka mi se oprosti huljenje, ali recimo Paganini je uglavnom samo to (neke čuvenije baje ne smem ni da pomenem, da me ne uhiti modna policija).
Jedan od razloga nepopularnosti klasike je i taj što se ona ne pušta često na TV-u i radiu, pa se ljudi nisu navikli, dakle malo nam je ispran mozak, jer nam mediji donekle diktiraju šta ćemo slušati. ...
Da, pretpostavljam da to ima dosta veze sa televizijom i ostalim masmedijima, ali ne zbog neprikazivanja pominjanih sadržaja, već više zbog "živim brzo i hranim se lako" sindroma...