Možete li da zamislite situaciju na primer u kojoj apsolutno ništa ne postoji niti je ikada postojalo.
Na primer, nikad se nije dogodio Big Beng ili Bog nikad nije stvorio svemir i ništa ne postoji, niti je ikad postojalo.
Postoji takozvana Okamova britvica, koju skeptici koriste da bi ukazali na nepostojanje stvari koje nisu potrebne iz nekog logičnog razloga.
"Entia non sunt multiplicanda praeter neccesitatum, tj. entitete ne treba umnožavati bez potrebe"
Dakle ispada da svaki entitet, sve što postoji, ima neku svrhu da postoji. Pa tako i svemir. Ali mi tu svrhu ne znamo.
Imam dva pitanja, možete li da zamislite realnost u kojoj nikad ništa nije ni postojalo niti postoji niti će postojati. Da li bi ta realnost opšteg nepostojanja uopšte mogla da se nazove realnošću?
A drugo je, kad već sve ovo što postoji, postoji (svemir, zvijezde, planete, ljudi itd.)
ZAŠTO to uopšte postoji, umjesto opšteg ništavila?
Zar za prirodu ne bi bilo mnogo lakše i mnogo manja zajebancija, da je prosto sjedila skrštenih ruku i rekla koji će mi kurac sve to, bolje da nema ništa? Čemu trud, čemu kidanje živaca?
P.S.
Profesor filozofije u gimnaziji nam je baš rekao da je to najveće filozofsko pitanje i tu se slažem s njim.