Kaizene, hvala ti za divna iskustva koja sam doživio na Vukajliji, divna prijateljstva, veze, raskide, kresove. Jer bilo ih je. Hvala ti na prostoru gdje sam mogao da ispoljim svoju kreativnost i kanališem je u neku manje više korisnu defku ili čisto tako da se proserem k'o sad što radim.
Žao mi je što nisam ranije došao na sajt (bio klinac jbg) i što nisam upoznao ljude koji su danas legende Vuke u mojim očima (svi imamo različita shvatanja, jelte). Žao mi je što nikad nisam otišao na VOS, reviju defki ili bilo kakvo druženje vukajlijaša. Eto, sad kad mogu, nema se s kim.
Žao mi je što je sajt došao do dna i što ne staje tu. Nastaviće da pada, svi to znamo, ali šta da se radi. Tako je kako je. Probaj nekako da ga podigneš, vidiš da ima ljudi koji hoće da vide parče stare slave Vukajilje, kada su drugi sajtovi uzimali naše postere i stavljali svoj trejdmark tamo, kada su neki drugi blogeri stavljali defke na svoje blogove, kada su reakcije bile jebeno vrh. Daj nekome uzde u ruke, nek potjera još jedared ovog konja na samrti, i ko zna, možda nešto i osvoji.
Ošo sam. Bud'te pozdravljen